19 Tomislav Marijan BILOSNIĆ POEZIJA i razmišljati o svakoj kapi krvi. Krv u biser smrznuta u nebo ulazi kao u otvoren grob. Dala sam Ti rubac, dlanove majke Marije, njenom suzom obrisao si znoj. Baš kada su mačevi palmi bljesnuli na suncu pod rimskim potkovama ukazala se slika neba u utrobi zemlje. To more procvjetalo poput cvijeta trešnje. Djeca su govorila: Ovo mu čini Otac, dok Te Otac čekao za stolom. I danas do Tebe stižu takve glasine. Rupcem Te zvijezda Danica dodirnula i rubac je postao prvo pismo žive svjetlosti. Sve su se tajne u životu javnome krile, kao lotosov list na končanoj stabljici. Jutarnji čas ne želeći čekati sudac je zaspao pod stolom s istinom golih kostiju. Samo je jedno lice bilo urezano u crtama dlanova. Čula sam kako mrmljaš Oče, Oče, Oče, je li se ovo treba dogoditi, a znao si da se vraćaš kući. Nikada mi ništa nije trebalo do rupca kojim sam lice omotavala, krv je Tvoja na njemu ruže otvarala. Bio je to jedini komad tkanine na svijetu otparan od neba, konop o koji će se kasnije objesiti Juda. ISUS PADA DRUGI PUT POD KRIŽEM Teške Tvoje rane, teške Tvoje boli, teški moji grijesi, opet si pao u jezik onih koji Te raspinju. I zato sve što o tome kažem vije se u komadićima paučine
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=