Nova Istra br. 4/2023

183 Šura DUMANIĆ KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI Drugi sloj (iliti slikarski namaz) jest otkrivanje niza svakodnevnih situacija, navada i novotarija, koje se naizgled čine privlačnima, ali koje ustvari vode uništenju temelja zajednice. U knjizi Marvo el Greko tom će gotovo slikarskom paletom (satkanom od riječī) biti oslikana opreka između nekadašnjeg načina života i suvremenih, materijalističkih „postignuća“ civilizacije, u kojoj ljudi ostaju prazni i isprazni, tražeći način kako popuniti nelagodnu prazninu (u tom smislu pisac tematizira, primjerice, turizam). Autor znalački donosi vještu usporedbu: supostavlja/suprotstavlja „staro“ i „novo“ vrijeme, primjerice opisujući druženja nekada i sad. Ranije: Bio je nekada u varošana lijep običaj da s vremena na vrijeme (o Đurđevdanu neizostavno) odlaze s porodicom, ili u grupama, rodbinski i prijateljski, na uranak i dnevni izlet okolišom. Išli bi pod maslinjake, ili se verali briježjem. Tamo bi ostajali vazdan. Stizali su kopnom, tovareći na magarcima hranu, piće, prostirke i kojekakve sitnice za sebe i djecu, nogu pred nogu turskom kaldrmom do odredišta, ili morem, u barkama, raspjevani ulazeći i izlazeći iz zaliva, veseli u plesu i pjesmi. Žuborili su glasovi u šumarcima, kraj obale i na vodi, veselio se radišan svijet, kikotale žene i ciktala djeca, ne misleći na zlo, ne čineći zlo. Tih dana iz tog vremena pastorala je trajala u uvali, mir se stanio u svakom djeliću ovog dijela svijeta, inače patnog od kad zna za se; bijaše to doba kad su ljudi znali ko je stariji a ko mlađi, i to poštovali, kad se imalo dosta i tražilo upravo toliko, mjerilo se po sebi, ne po drugima, i vjerovalo da je sve što stekneš došlo radom, a da će neradom, nehajem otići. Voljeli su se kasabalije, varošani. Znao je svijet i to: zakoni su stare zidine tvrdih gradova. Ljudi današnjice su to zaboravili... Sada su se zaredali takozvani izleti – organiziranje druženja za turiste radi zarade, a nekadašnje uživanje u zajedništvu okrenulo se bezgraničnu zgrtanju novca bez ustezanja. Prorijedila se družba, svako je u hitnji, osmijeh se pretvara u grimasu. Zaboravljaju se zdravice, poskočice, zadjevice, bajalice, kandilice; maškare i poklade ostali su sjećanju kao relikti. Narod se uozbiljio više nego mu priliči, narod se ufitiljio, osilio i prezobao. Počeo je da misli na evropski novac, da planira gradnju novih kupatila sa keramičkim pločicama iz Španije; uvozi se švedski parket, namještaj iz Slovenije; regali, noćni stočići, velika ogledala; tepisi iz Turske, penjoari, žiponi i kurtoni, u bojama makaroni... Očajan, pisac će zavapiti: Juče, danas i sjutra, čovjek je prirodom svojom kvarno biće. Jedan čovjek i jedna žena Zaneseno prateći čudesne, izvanredne opise prirode i kraja, piščevih ljudi (ribara) i glavnih likova, čitatelj je neprimjetno uvučen u skriven didaktički svijet i etos autorov:

RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=