Nova Istra br. 4/2023

180 KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI Tina LACO spoznaja proširuje, a „na dnu“ spoznaje tragediju kružnoga protoka vremena te postaje jasno da će pečat doživljena iskustva biti neizbrisiv u vječnosti i paralizirati ga na mnogo načina, čak i po svršetku rata. Pri tome se, promjenom ovih triju„stanica“, mijenja jezik romana: od reminiscentne mekoće, preko filmskih detaljiziranja do dinamike, brutalnosti i sirovosti. U konačnici, važno je upozoriti na osobitost Krnjićeve „pripovjedne okularizacije“, na mogućnosti čitanja koje autor otvara: roman se može pratiti linearno – progresivno, fabulativno, ali i kao svojevrsna rekonstrukcija, čime se sjećanja na određeno iskustvo pokušavaju zaštititi od propadljivosti koju donosi vrijeme. U tome smislu roman„Ostavljeni“, kao rekonstrukcija jedne traume, otvara niz drugih mogućih, nenapisanih, ali snažno nagoviještenih priča (od kojih se prva,„Otac“, apsolutno ističe kao najpotentnija i najplodonosnija). Prozni je prvijenac Stanka Krnjića obilježen impulsima nemirnih i bolnih prisjećanja, od kojih se bježi i kojima se pribjegava, kao u stihovima „Daorske“ Luka Paljetka: „Zašto me usred noći sjećanje na vas budi, Daorsi, braćo, ne znam/Ono što znam nije pouzdano/sve curi kroz prste kao zrnje proje, a nju smo jeli, još osjećam joj okus...“ Čudovišna stvarnost romana„Ostavljeni“ počiva baš na takvome sjećanju, na sjećanju koje se obnavlja stalnim podražajima da se trauma prošlosti, ma kako teška bila, u svim svojim slikama, mirisima, okusima i dodirima sačuva, zarobi, nadiđe i preboli. Tina Laco, Mostar (BiH) www.stav.com.hr

RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=