18 POEZIJA Tomislav Marijan BILOSNIĆ koji imenuje svaku stvar, na Sinaju kamo je Mojsije otišao po ploče Zakona. Neka križ poput grma i na mojim leđima gori. Eto, Kriste čovječe, učinio sam što sam mogao, nisam te izbjegao. Sad kada sam Te upoznao, neću kazati ni da sam Ti pomogao, kao što će činiti oni koji će ovo spominjati. S mojih očiju nestali su zavoji na križu kao sitne žilice korova pod oštricom motike. Isuse, Kriste, neka ovo bude moj križ dok padam na koljena i ljubim Ti rame, zbunjen što jedni proklinju, a drugi slave dan kada će biti rođeni. Zašto izluđuju Obećanu zemlju!? Zašto provjeravaju drvo i čavle, dok padaju kao sjenke na prag uvijek druge kuće? Usred bijela dana noć dozrijeva poput crnoga zrna na trsju, a zrnje se nudi pticama, ptice zvijezdama, zvijezde u očima onih koji te gledaju. VERONIKA PRUŽA ISUSU RUBAC O ponoći kada zrije grožđe odlazila sam u vinograde, usred podne među procvale šipke, nit Mjeseca s niti Sunca istkala sam ljubav svoju, rubac kojim ću Ti obrisati krv. Još dok su oči bile otvorene, anđeli su ponijeli rubac za Tvoje prostirke. Nikodem je sačuvao jedino viđenu i zapisanu sliku Križnoga puta prije nego će se muhe za križ uhvatiti. Kriste, to što si me izliječio od krvarenja nastrani čudaci drže našom radosti. Svakoga dana mi ćemo pjevati
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=