170 KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI Josip Sanko RABAR Motivirajući čitateljski i spoznajni trenutak jest, dakako, svojevrsni oblik lagane zagonetke što se razrješuje upravo završnim stihom, koji automatizmom rime i igrivošću jezikom, prvenstveno mlađemu čitatelju, sugerira odgovor. U prvome ciklusu, naslovljenom U-VODI, ponegdje nailazimo na prostranu viziju zvjezdana prostora: Rasute zvijezde sred morskog žala ili u jezeru Mjesec hoda, sve odražava poput zrcala -voda Ili slično prostranu viziju: Jesi li u snu ili na javi, Je li to jablan il’ jarbol broda? Pred tobom beskraj, široki plavi -voda Pa iznimno običnu i naizgled banalnu sliku: Jutarnja zbrka, svatko se žuri, Kapa sa stropa, lokva sred poda, Još susjed zvoni, i njemu curi -voda Voda pljuska i pjeva. O debljanju debla odlučuje voda. Poneka apstraktna slika dočarava more s valovima. U drugome ciklusu OBLIK-O-VODI nailazimo na razne pojavne oblike vode: rosu, kišu, maglu i snijeg. Jesenjom maglom staze nam krije, ljeti orosi vriježe jagoda, a zimi snijegom sve obavije -voda Voda curi i time označava silu težu. U jednoj se pjesmi pjeva o slanom Mrtvome moru i njegovim osobinama. Uz oholost znanosti ide spomen teške vode, što aludira na prijetnju istrebljenja svega živog na Zemlji nuklearnim oružjem. Voda olakšava gutanje lijeka. Voda je prema površini toplija, a na dnu hladna. Stvara močvaru. Ne idu skupa voda i knjiga. U trećemu ciklusu SV(I)JEST-O-VODI voda je naše tekuće zlato. Struji niz rijeke i potoke. Stvara oaze u pustinji. Znanstvena je farsa da postoje mora na Marsu. Jača je od svakog požara. Voda skriva tektonske ploče, lavu i vulkane.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=