17 Tomislav Marijan BILOSNIĆ POEZIJA leži na zemlji umotana u pamučne povoje usnula. Samo Majka zna što će se dogoditi s pojavom krijesnica. ŠIMUN CIRENAC POMAŽE ISUSU NOSITI KRIŽ I Svemoćan sada treba pomoć. Lijeva, lijeva deklamiraju čupajući mu meso, a on je izvan bola, izvan ljudskoga života. A tijelo je trnje, zemlja koju u polju kopaju težaci s krunom Sunca na glavama. Isuse, Isuse, ja sam već odviše star da razmišljam što izabrati, već me motika razapela. Ni na jednoj postaji ne mogu izmišljati neku novu priču. Ti nosiš sve što je čovjeku i Bogu potrebno. Već u pustinji si pijeskom načinio svaki pokušaj Nečastivoga. O, Kriste, Ti jedini znaš koliko je veliko moje neznanje o ovome svijetu. Cijeli sam dan kopao u vinogradu punome soli, baš kao što Ti izgledaš ni prije, ni poslije preteškoga tereta. Oko mene proljeće uči vinove loze pupanju, zelenilu i ljubavi po bregovima obnove. Još mi je ostalo snage podići prijestolje. Pod križem sve se imenuje samo po sebi, lako ću do kuće, žene i djece. Ni vidjeti neće krv u prašini moga lica, ni motiku poput zvijezde repatice. Bolje je i grešan nositi križ, nego pravedan pogrešno suditi jeziku. U svakom korijenu koji se drži moga polja škrinje su Zavjetnih knjiga, rječnik života
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=