166 KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI Matija IVAČIĆ varijantu sa zagonetkom, odnosno nekom vrstom misterija, u opsegu od stotinjak stranica. I dok se zagonetnost provlači cijelim romanom, a subjektivno-lirska komponenta gradi specifičnu atmosferu, Bajaja debelo premašuje uvriježen opseg romaneta. Već iz naslova romana – na češkom glasi Zvlčení, što bi u slobodnom prijevodu bilo„povukovljenje“ – jasno je da će važna uloga u njemu pripasti vukovima. Roman ima petnaest poglavlja, od kojih su prvih dvanaest naslovljena jednostavno s„Ljudi“, odnosno „Vukovi“. Trinaesto i četrnaesto nose naziv „Vukovi i ljudi“, dok naziv posljednjeg glasi„Vučica“ (dodajmo da na češkom glasi„Vlčice“, što može značiti jedinu i množinu, a ta se fluidnost značenja u prijevodu nažalost izgubila, doduše iz objektivnih razloga). Pred čitateljem se, dakle, rastvaraju dva svijeta, svijet ljudi i svijet vukova, koji nezaustavljivo streme jedan drugome. I dok su „vučja“ poglavlja s aspekta odabira pripovjedača iznivelirana, homofona, ona „ljudska“ karakterizira višeglasje, tako da se u analeptičko pripovijedanje u trećemu licu upliću pripovjedne dionice u prvome licu, obično u trenucima kada dolazi do iskrenja među likovima i kada bi sâm lik najbolje objasnio situaciju u kojoj se zatekao, odnosno vlastite postupke. Akteri ljudskoga svijeta, usidrenog u baladičan koliko i surov predio u češkoj Moravskoj (ne u Moravi, kako stoji u prijevodu; Morava je rijeka u Češkoj), članovi su jedne obitelji, točnije porodice: psihijatar Tomáš Lipner, njegova supruga Markéta i kći Olga, zatim Markétin brat Jiří, njegova žena i ujedno Tomáševa sestra Jitka te djeca Helena i Ferda, a uz njih i mještani Ester Patáková, njezin suprug Vincek, Markétina skrbnica Jadwiga... I kako to obično bude, odnosi među likovima daleko su od idiličnih. Od početka romana imamo naznake stanovite disfunkcionalnosti, ponajprije u odnosu Tomáša i Markéte, iako su prikrivena napetost i/ili nerazumijevanje više-manje prisutni u odnosima svih likova. Usporedo s ljudskom obitelji, u romanu se prati i ona vučja, koja se nastanjuje u predjelima nedaleko od doma Markétina i Jiříjeva oca Ferdinanda Butore. Glavni su akteri ovoga svijeta Vuk i Vučica, vođe čopora. Za razliku od drugih vukova (Čingis, Beltýna, Purim, Ušál, Remul, Rom, Žabák, Kukačka i dr.), oni jedini nemaju (koliko-toliko) konvencionalna imena, ali ne zato što ih se želi anonimizirati, već – baš suprotno – apsolutizirati: dok svi drugi vučji likovi predstavljaju tipove, oni predstavljaju arhetip. Priča o Vuku i Vučici, o njihovoj ljubavi, fizičkom i duhovnom sjedinjenju, o njihovoj uzajamnoj odanosti, koja počinje fatalnim zaljubljivanjem, a završava tragičnom Vukovom smrću, monumentalno je čista, gotovo kozmička, i kao takva kontrapunktirana zagađenim,„povukovljenim“ međuljudskim odnosima, ponajprije onome Tomáša i Markéte. Bajajini su vukovi individualizirane i temeljito psihologizirane jedinke s jedinstvenim karakterom, osobinama i načinom razmišljanja, ukratko s dušom, i njihov unutarnji svijet nije ništa manje složen ili zanimljiv od onoga ljudi – štoviše.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=