162 KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI Milorad STOJEVIĆ Opisujući kakav književni, kulturni i sličan problem, portretirajući čiji opus (ili ih sintetizirajući), Biletiću je strana kritička zaslađenost,„krijumčarenje“ estetskog nema povlasticu. Jednako tako, Biletić neće kriti zadovoljstvo kada u nekoj knjizi pronađe poticaj i za svoja razmišljanja o estetskoj razini knjige, potom o distribuciji njenih dobrih osobina na socio-literarnom planu, a u krug njegova kriričarskog interesa spadaju i knjige velikana, ili publikacije o njima. Takve su npr. memorabilije istarskog (i hrvatskoga) političkog aktivista i svećenika Bože Milanovića, starijeg književnika i publicista Ernesta Radetića (o Istri pod Italijom, 1918. – 1943.), publicista Dušana Tumpića (Hrvatska Istra), povjesničara Darka Dukovskog (Istra i Rijeka u Hrvatskome proljeću), književne povjesničarke Mirjane Strčić (o istarskom preporodu) i još poneka publikacija o kojoj Biletić piše. On te knjige drži vrijednima u sagledavanju tradicije hrvatstva, u podsjećanju na njegovo zatiranje, zajedno s jezikom i književnošću koji su amblematski simboli otpora tom procesu u doba talijanskoga posjedovanja Istre. Posebno mjesto u Biletićevim kritičkim osvrtima čine razmišljanja o čakavskom jeziku i njegovim literarnim dosezima, ponajprije na istarskom području, ali se temeljni problem odnosi na recepciju „zavičajnosti“/zavičajnosti u hrvatskoj književnosti. Biletić je jedan od onih suvremenih kritičara, a sve ih je više, koji jezik shvaća estetički, a ne politički i paralingvistički, ali se to počesto i isprepliće. Za njega je važno estetsko ostvarenje, a ne mjesto jezika u hijerarhiji onih koji kroz animozitet prema drugotnijem prosuđuju i ono što forma ne nosi kao sadržaj. S tim u vezi B. D. Biletić afirmativno piše o pjesništvu i knjigama Daniela Načinovića, Rudolfa Ujčića, Eveline Rudan, Nade Galant, Slavka Kalčića..., ne zato što su pisane čakavskim jezikom, nego zato što su spomenuti pjesnici na njemu znali izraziti respektabilnu pjesničku vrijednost. Knjigu B. D. Biletića ne valja shvatiti kao kroniku ili konačnu (dovršenu) elaboraciju tema i problema o kojima ovdje piše, iako su mnoge od njih tek s Biletićevim tekstovima došle na vidjelo. To su naprosto tekstovi koji ih promiču, gdjekad parcijalno, gdjekad u široj deskripciji, te ih treba shvatiti kao dio relativne cjeline Biletićeva cjelokupnog kritičkog opusa. Znači, ove kritičke napise treba promatrati komplementarno, u kompletu s većim esejističkim radovima iz ostalih dviju knjiga troknjižja, ali pogotovo s knjigama prije ove. Sve su one vezane za temu Istra, temu Hrvatska, a te teme nisu izdvojene iz šireg konteksta, književnog, kulturološkog, povijesnog, socijalnog, političkog... Milorad Stojević, Bribir www. stav.com.hr
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=