153 Irvin LUKEŽIĆ KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI nje ili više slavne pokrajinske prošlosti, niti prigodničarom koji popunjava stranice općim mjestima i istrošenim formulacijama, praznim frazama. Jednako tako vješto izbjegava svaki sentimentalizam, inače svojstven našemu zavičajnom/provincijalnom diskursu, kao što se svojski trudi ne biti laudator tempori acti. Provincijalizam je, pak, stanje duha koje nema osjećaj za šire vidike niti registrira promjenu duha vremena, već se neprestance okreće u krugu istih tema i rješenja, ne nalazeći izlaza iz postojećega stanja duha. Boris Domagoj Biletić u trima knjigama zajedničkoga naslova Istarsko troknjižje oblikuje zanimljivo i poticajno štivo koje se odlikuje visokom kritičkom sviješću i kvalitetom, zrelošću i ozbiljnošću. Istra je, kao što bi rekao njegov slavni zemljak Matija Vlačić Ilirik, za Biletića dulcissima patria, koju on promatra „očima duše“ (Hamlet). Dapače, njegov uvijek posebno nadahnut diskurs o Istri – koja je u doslovnom i prenesenom smislu riječi patrimonium, ono što smo baštinili od očeva kao vlastitu suštinsku, identitetsku, intelektualnu, duhovnu i humanističku popudbinu – kao da u potpunosti razotkriva autora samog, njegovu dušu i njegovu, možemo reći, zapravo sudbinsku preokupaciju, jer ono o čemu pišemo uvijek i prije svega otkriva nas same. Istarsko troknjižje, a u tome sklopu i prva knjiga Vodeća imena 20. stoljeća (koja upravo jesu ta, o čemu nema dvojbe: Viktor Car Emin, Mate Balota, Drago Gervais i Zvane Črnja), u simboličkom smislu predstavlja najnoviji pokušaj sređivanja „književnih računa“ između naše najzapadnije pokrajine i cjeline Hrvatske, s jasnim ciljem da to što je baštinjeno ostane ne samo trajno prisutno u okvirima nacionalne kulture, nego i kritički valorizirano na objektivan način, staloženo, jasno i primjereno suvremenome povijesnom trenutku. Irvin Lukežić, Rijeka www. stav.com.hr
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=