152 KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI Irvin LUKEŽIĆ gi problemi u percepciji osebujne istarske književne tradicije, podjednako tako i u njezinu izučavanju i interpretaciji. Dapače, kako vrijeme prolazi, kao da se javlja sve veća potreba za duhovnim kontinuitetom, vrjednovanjem i čuvanjem tradicije, kako ne bi bila prepuštena zaboravu, posebice u uvjetima današnje površne informacijske globalizacije te sve veće neupućenosti na svim područjima. Svjestan činjenice da tu zavičajnu/hrvatsku/istarsku tradiciju treba ne samo nastaviti njegovati nego i postojano propitivati, Biletić je godinama i već desetljećima u različitim prigodama i knjigama pisao o istarskim piscima i njihovim sudbinama, o korpusima djelâ koja su nam ostavili u nasljeđe. U vremenu koje je protjecalo, i sâm se neprestano razvijao i spoznajno nadopunjavao. Ono što je izvorno bilo zamišljeno kao cjelovit tekst, kasnije je ponekad revidirano i prerađivano i/ili nadopunjavano, tako da je nastao sasvim osebujan autorski književno/povijesno/kritički kolaž (pretežito studijâ i ogledâ širih uvida), objedinjen sada u trima svescima ove jedinstvene cjeline. Teme kojima se Biletić ovdje bavi tek su naoko marginalne, stoga što dijelom nisu vezane uz hrvatski književni mainstream, ma što to značilo. No, upravo su stoga za našu književnu i kulturnu povijest beskrajno značajne i važne, jer svjedoče o tome da hrvatska književnost, kao uostalom i kultura, ima mnoga lica, u njoj postoji mnogo usporednih tijekova i rukavaca, koji zapravo predstavljaju zasebne svjetove ili svjetove po sebi. I ako ne poznajemo te rukavce, nemamo cjelovitu i jasnu sliku o našoj bogatoj i tako raznovrsnoj književnoj povijesti, čije je temeljno obilježje regionalizam, te jezični i stilski pluralizam. U našemu slučaju riječ je, dakle, o istarskome književnom „rukavcu“ ili, da se poslužimo terminom Filipa Grabovca,„bûku“, o kome Biletić govori i koji promišlja na svojstven, uvijek emotivan i osoban, ali i racionalan, precizan, temeljit i vrlo kompetentan način. Iz svake njegove esejističke rečenice vibrira autorova osjećajnost i energija, zauzetost za problem kojim se bavi i koji uzima u razmatranje. Njegove su prosudbe odmjerene i duboko promišljene, misao jasna i argumentirana, način izražavanja temeljit i metodičan. Zahvaljujući tome, čak i tada kad se čitatelj s autorom možda i ne slaže posve, ipak mora uvažiti i cijeniti njegovu argumentaciju, poštujući pravo na drugačiji pristup. Autorovi ogledi, osvrti, kritike i studije uvijek propituju ono bitno, suštinsko, aktualno i važno, istodobno noseći snažan pečat autorove osobnosti, njegova prepoznatljivoga esejističkoga stila i interpretacijskoga pristupa. Zainteresiran čitatelj zasigurno neće biti razočaran onime što mu je ovdje ponuđeno, tim prije što o ovoj problematici, nažalost, još uvijek nemamo dovoljno zadovoljavajućih novijih studija i interpretacija. Pišući o svojoj Istri i njenim specifičnim temama, Biletić pred očima uvijek nastoji imati širi nacionalni i kulturni kontekst, nastoji ne biti pukim slaviteljem ma-
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=