134 FILOZOFIJA Žarko PAIĆ misliocima koji su upravo za Heideggera na ovaj ili onaj način zapali u vladavinu„realizirane metafizike“, poput Adorna, Marcusea i Habermasa, filozofe tzv. Frankurtskoga kruga ili kritičke teorije društva ‒ pa zar to nije u najmanju ruku posvemašnji misaoni promašaj? Očito je, naime, da Severino do toga dolazi zato što u vidu ima Heideggerovu alternativu ovom trijumfu nihilizma u znaku vladavine tehnoznanstvene pragmatike znanja iz njegova kasnoga mišljenja kad tzv. računajuće i predstavljajuće mišljenje (Rechnen) suprotstavlja kazivajućem mišljenju (Dichten); kad se bavi Nietzscheom i Hölderlinom, a pred kraj života slikarima poput Cézannea i Kleea.11 Problematično je taj što Severino od Marxa i Heideggera uzima dva temeljna pojma za svoju „ontologijsku destrukciju“ mišljenja moderne zaslijepljenosti napretkom tehnologije, a to su otuđenje i zaborav bitka,12 dok istodobno Heideggera uvrštava u krug suvremenih metafizičara raznolikih orijentacija od negativne dijalektike, otvorene dijalektike do postfenomenologije, pa čak i do egzistencijalne popularne psihologije à la Fromm. Dodatni argument protiv Severina i njegove problematične radikalnosti obrata u mišljenju na putu spram Parmenida može se razabrati i u tome što je s Heideggerom suvremena filozofija dijalogu s predmetafizičkim mišljenjem podarila najviše pozornosti. Dokaz su mnogobrojna Heideggerova predavanja o Parmenidu, Anaksimandru i Heraklitu te uporno inzistiranje na tome da je s Platonom nastala „velika priča“ o metafizici, koju je prije Heideggera, uostalom, na impresivan način uspostavio Nietzsche. Naposljetku, sam je Nietzsche tvorac ovog složenoga pojma koji ima negativno značenje za čitavu povijest Zapada do njegova kraja ‒ nihilizam.13 U čemu je onda, osim problematičnosti, nesumnjiva lucidnost Severina za suvremenu filozofiju kad je riječ o povratku predmetafizičkome mišljenju? Jednostavno u tome što on svaki iskaz o bivanju ili postajanju, svekoliko povijesno zbivanje u smislu ne-postojanosti i ne-vječnosti kao bezvremenosti u bilo kojem vidu obrane pred trijumfom tehnologije smatra nedostatno vjerodostojnim. Nije dostatno kritički razmatrati uspostavljanje tehnologije opasnošću i onim čudovišno neljudskim 11 Martin Heidegger, Was heisst Denken?, V. Klostermann, Frankfurt a. M., 2002. 12 „Zaborav bitka je u razdoblju tehnologijski određene civilizacije svijeta za ispitivanje pitanja bitka na poseban način iziskivajuće pitanje. Je li novovjekovna prirodna znanost – kako se predmnijeva – osnova moderne tehnologije ili je ona sa svoje strane već temeljna forma tehnologijskoga mišljenja, određujuće pretkazanje i stalni prodor tehnologijskoga predočavanja u vodećem i usmjeravajućem djelovanju moderne tehnike.“ – Martin Heidegger,„Neuzeitliche Naturwissenschaft und modernen Technik“, u: Reden und andere Zeugnisse eines Lebensweges 1910-1976, GA, sv. 16., V. Klostermann, Frankfurt a. M., 1977., str. 747. 13 Vidi o tome: Žarko Paić, Nihilizam i suvremenost – Na Nietzscheovu tragu, Litteris, Zagreb, 2021., str. 307-339.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=