130 FILOZOFIJA Žarko PAIĆ vijesti umjetnosti, ne izvodimo iz samorazumijevanja Grka ili srednjovjekovne skolastike ili renesanse. To su samo moderni nazivi za pokušaj situiranja nekog vremenskoga razdoblja ili epohe u slijedu vremena. U ovome slučaju, mišljenje koje otvara uvjet mogućnosti reza spram povijesti nihilizma kako ga je ocrtao Severino skriva se u određenju jednoga povjesničara grčke filozofije i klasičnoga filologa, a koje nastaje s počecima 20. stoljeća. Mi ne određujemo, dakle, ovo izvorno mišljenje Grka kao parmenidizam i heraklitstvo, talesizam i anaksimandarstvo, što bi bilo, čini se, jedino ispravno. Umjesto toga, njihovu autentičnost u događaju mišljenja koje ima karakter svojevrsne alternative povijesti metafizike kao nihilizma, zahvaljujući Dielsu, uspostavljamo zaobilazno, polazeći od onoga što više nije iskonsko-izvorno, nego se sa Sokratom i Platonom pojavilo kao povijesno-epohalan rez u mišljenju i tako pridonijelo da se bitak i biće razdvajaju, te da se biće izjednačava s Ništa, kako to rigorozno iskazuje Severino. Sve što nije otuda, nihilizam ima značajke nekog stanja koje se imenuje vremenskim prijedlogom pred. Predsokratovci ili predplatoničari su stoga i predmetafizičari, odnosno mislioci koji još nisu „ukaljani“ poviješću nihilizma. Što time hoćemo reći? Zacijelo ne to da bismo jednoznačno tvrdili kako metafizika valjda otpočinje sa Sokratom i Platonom, jer je u njih posve jasno odijeljeno onostrano od ovostranoga, svijet ideja od svijeta zbiljskih pojava u životu. Metafizika je odveć složena stuktura mišljenja da bismo mogli olako ustvrditi njezin početak izvan stvarnoga početka onoga što se naziva filozofijom, a što upravo Heidegger u predavanju Što je to ‒ filozofija?, održanome u kolovozu 1955. godine u Cerisy-la-Salle u Normandiji, naglašava kad tvrdi da... „riječ / Φιλοσοφία / govori nam da je filozofija nešto što najprije određuje egzistenciju grčkog duha. I ne samo to ‒ Φιλοσοφία ‒ određuje i najunutarnjije osnovne crte naše zapadnoeuropske povijesti.“4 No, Heidegger polazi od toga da je filozofija nemoguća bez filozofa, a riječ φιλόσοφος navodno je Heraklitov izum i odnosi se na čovjeka koji odgovara onome što ga izaziva da misli. To što ga izaziva i čemu teži biti u skladu jest mudrost ili grčki σοφόv.5 Problem je, dakle, što metafizika nije nekim čudom izvan izvornoga značenja filozofije, a filozof za „predsokratovca“ Heraklita jest onaj koji filozofiji daje mogućnost da bude misaono djelotvorna upravo zato što je egzistencijalna potreba čovjeka par excellence. Kad to ne bi bila, mogli bismo je smatrati nečim puko 4 Martin Heidegger,„Što je to – filozofija?“, u: Uvod u Heideggera, ur. Josip Brkić, CDD, Zagreb, 1972., str. 9. S njemačkoga preveo Ivan Salečić. 5 Isto, str. 13.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=