11 Tomislav Marijan BILOSNIĆ POEZIJA Isus prima križ svoje prijestolje. Isus Nazarećanin, kralj židovski. Gdje padnemo temelj Crkvi postavimo u oblačno gnijezdo nade. I stol sa stolicom leži u križu vješala, a onaj koji ga nosi kao muku do mjesta raspeća istanjit će ga, u plamen Izakova drva na lomači. Isus prima plug i pod jarmom križa započinje prvu brazdu. S jedne strane zlatorune ovce, s druge bijele golubice poravnavaju izorano. Zbilja, zbilja, nema dublje zbiljnosti, svaki je grumen zemlje utjelovljena Riječ. U slavi svojoj stoji sve što je pod križem, kao i On na čijim plećima svakoga trena križ sve više raste. Sretan je čovjek koji može raskriliti svoje ruke na obje strane križa. On zna koliko može što nije dano ni jednoj sili svijeta. U miru zadovoljno trpi dok križ podrhtava i Zemlja se trese, križ ga u sigurnosti drži na svojim grudima. Križ križanja bez vremena je i promjena, sastavljen od zraka i zemlje, s krakom vode i vatre zaboden u živu jabuku. Isus prima križ budućega susreta. Svemir u cijelosti, ni početka ni kraja s onu stranu postojećega. To se on raskrilio da me zagrli već na vratima kada se konačno budem vraćao kući. Raskriljen na svaku od strana kojom sam lutao. I ni jedno čulo nije nama znano kako bi razlučili što to glazbȃ u umu a što u duši, a poj je znan i mio i veže nas za slađahnu gozbu. Hoćemo li izdržati postojati do kraja?
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=