107 Ivan BOŠKOVIĆ STUDIJA I OGLEDI različite ništarije: „izdajice, prevrtljivci, lažljivci, varalice, opsjenari, lupeži“. Jezikom kazališta, (loši) glavni glumci nagrađeni „velikim pljeskom“: Mesić u liku „pouzdanika Tužiteljstva Haaškoga suda“, i Sanader,„blaženi idiot Europske unije“, poznat po svojemu„trgovačkom geslu da nema cijene koju Hrvatska nije spremna platiti za članstvo u Europskoj uniji“. A kada su oni otišli, nastavlja Tolić u istom raspoloženju, zamijenili su ih kazalištarci bez kazališnih iskustava, koji jednako dobro s ljubavlju tumače tu „tragičnu lakrdiju“: Josipović, čija „glazbena slava odjekuje po Zagrebu, a državnička se razliježe po Beogradu, Banjoj Luci, Sarajevu, Mostaru, Washingtonu, Milanu“, i J. Kosor, čija je uloga složenija od nošenja „broševa na način M. Albright i hvastanja autogramom B. Obame“, podsjećajući na susret s Tadićem, slikanje s Purdom, obećanja zaštite INA-e, iznenađenje haaškim optužnicama, pokušaje zaštite branitelja posebnim zakonom i sl. A kada su se svjetla pozornice u hrvatskom glumištu ugasila, umjesto pljeska nagrade ostala je gorka istina o prihvaćanju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o primjeni statuta Međunarodnoga kaznenog suda kojim će osigurati „dinamičan život u krilu županijskih sudova u gradovima (Zagrebu, Osijeku, Rijeci i Splitu) u kojima su četiri najživahnija hrvatska narodna kazališta“! Orkestrirane satiričkim, sarkastičnim i ironijskim streljivom, slične teme karakteriziraju i knjige Vesele karmine, Kolonijalno koprcanje i Tiranija prostote. U prvoj se dovoljno podsjetiti nekih naslova da se vidi o čemu Tolić razmatra: Postistinsko doba, Etiketiranje Tumpa, Revizionizam naš hrvatski, Tajna savezništva, Hrvatsko ljudsko pravaštvo, Dvije deklaracije, Kukavelji na prvoj crti, Manjinska većina, Politička stabilnost, Velika koalicija, Stierova paradigma, Hajka na biskupa, Ustašitis, Vlast i jezik, Agrokorovi krvnici, Haaški Dan Republike, Suverenizam kratkog dometa, Divljanje demokracije, Trijumf inkluzivizma, Međunarodno štipanje, Praljak i Sokrat, Baščaršijski izbor, Eurohrvati i pastiri, Plenkovićev pazar, Zarobljena država, Dva dana državnosti, Obrana kneza Milorada, Krivotvoritelji i krivotvorbe, Škola za život, Kremaljsko-bruseljski zagrljaj, Zavjet poginulih branitelja, Bandić i Plenković, Krabuljni ples oko Herceg-Bosne, Grički event, Proizvodnja istine, Za Bruselj spremni, Političko glumište, Muljanje o suverenizmu, Duh praznine, Suzbijanje populizma, Veliki ljudi i velike neistine, Preskupa demoskopija, Andrej i perje, Disanje na škrge... Premda je riječ o temama čiji su refleksi ugrađeni u kolorit i prethodnih članaka, u ovima je primjetna Tolićeva rezignacija i pomirenost time da je globalizacija na hrvatski način razgradila i urušila sve temelje na kojima je stoljećima počivao neuništiv duh naroda čijim karminama, po njemu, prisustvujemo. I dok se, poentira, hrvatska politika hvasta darovima kojima nas je Europa pretvorila u koloniju, tek je samo jedan svećenik zastavu spustio na pola koplja – i oglasio dan žalosti!
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=