103 Ivan BOŠKOVIĆ, Split PRIGODNI ZAPIS O OSTAVŠTINI BENJAMINA TOLIĆA Kao čovjek visokih moralnih načela, kojemu je stalo do krjeposti, Tolić nije pristajao na kompromis kako bi se dodvorio gospodarima hrvatske stvarnosti, bez obzira na položaj, funkciju, stranačke odore. Uspravan i ustrajan u svojim načelima, nije se skrivao iza politike, autoriteta, institucija. Teme o kojima piše i imena koja proziva Tolić uvijek naziva pravim imenom i spreman je platiti cijenu kako bi o/branio pravo na svoje mišljenje, ljudsko dostojanstvo, moralni i nacionalni integritet. U šutnji i prijeziru moćnika vidio je znakove njihovih slabosti, ali i potvrdu ispravnosti svojih istupa u kojima izrečene istine bivaju veće što vrijeme više odmiče! U razumijevanju novije hrvatske povijesti u kontekstu europskih globalizacijskih konfiguracija, neke su njegove dijagnoze uistinu nezaobilazive! A u hrvatskoj publicistici i književnosti, primjeri su vrsnoga političkog štiva i spisateljskog umijeća dubokog, povijesnog traga... Za hrvatsku kulturu i javnost odlazak Benjamin Tolića bio je – (tek) nevijest! Ili, u najboljem slučaju, odlazak još jednoga koji se nije uklapao u strogo kontrolirani ideološki narativ. Uz pokoju noticu prepisanu sa stranica međumrežja, nekoliko prijateljski intoniranih riječi oproštaja podsjetilo je na prazninu koja ostaje u našoj kulturi. No da šutnja gospodara (medijske) društvene svrhe nije u stanju utišati i njegov doprinos osvješćenju hrvatskoga društva, bjelodani već i površan uvid u količinu i težinu njegova pisma. A ono je, kažimo odmah, bogatije i izdašnije od ostavštine mnogih koji su nas nedavno napustili, praćeni orkestriranim slavopjevima medijskih bukača zaduženih za zdravlje društva ispremrežena interesima centara moći što ih bjelosvjetski skrbnici preporučuju za naše nacionalno i mentalno
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=