62 POEZIJA, PROZA, OPROŠTAJ Mile PEŠORDA tovo zanijemio od boli nad svojevrsnom izdajom i prodajom jedne jedine domovine za koju si živio i stvarao. Tvoje se GORKO SUNCE, objavljeno u Sarajevu g.1958., s pravom smatra„početkom razvitka moderne hrvatske književnosti u Bosni i Hercegovini nakon II. svjetskog rata“ (Ž. Grahovac) A baš u tom razdoblju bio si progonjen, dvaput si bio iza tamničkih rešetaka, godine 1957. i godine 1968. Unatoč tome nastavio si pisati i djelovati suvereno i profetski. Duhovno srodni, upoznali smo se u Sarajevu, odakle smo već g. 1969. krenuli na jug, zajedno s još nekoliko pjesnika, na knjigočašće u narod svoj, u Hercegovinu, u duhu hrvatskoproljećarskoga preporodnoga gibanja. Iz toga su niknuli prvi„Šimićevi susreti“ g. 1970. i Sarajevska deklaracija o hrvatskome jeziku 28. siječnja 1971., s narodnim zahtijevanjima o slobodi, istinskoj demokraciji, jednakopravnosti, nacionalnoj i kulturnoj suverenosti. Povijesnih godina 90-ih aktivno si se uključio u demokratski tijek preobrazbe društva i stvaranje prostora slobode. A u tim danima, u listopadu 1991., srpsko-ratnički tenkovski napad sravnio je sa zemljom hrvatsku općinu Ravno, kuću Tvoga otca i majke, Tvoj rodni dom, gdje si se rodio g. 1933, i crkvu, u kojoj si bio kršten. Tebi su srušili rodnu kuću, a ti si ostavio potomstvu svoju poruku i životni CREDO, testament sliven u pjesmu: MOLITVENIK MOJE MAJKE: ...Kad gori kuća moga oca i moje majke, ja možda mogu biti na nekom dalekom rtu dobre nade, tako da do mene ne dopire miris paljevine, ali – u crno zgarište zauvijek liježe, kao u kolijevku, i moj prvi plač, i moj prvi korak, i moj prvi crtež u pepelu, i moja prva dječja maštarija, i prva pšenična vlat sa svijećama za božićno slavlje, i prva materinska riječ – taj temelj na kome je počivala cijela zgrada, taj krov nad glavom, to nebo s oblacima od uspavanki, s oblacima od bajki, kad gori kuća... Kad gori moja kuća, kao da gori i moja prva pričest i crkveni toranj
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=