58 POEZIJA, PROZA, OPROŠTAJ Boris Domagoj BILETIĆ gdje smo do maloprije „kovali“ besposlice (lijepi, dugokosi konspirativni adolescenti), iz kutova i zidova za nama još samo urotnički Zeppelini II. i III.: biletić boris živi ovdje? a tko ste vi? drugarice, mi smo da pitamo... možda je sa curom, ne znam, nije se valjda šta desilo!? tada sam prvi put spavao kod jataka u ilegali. smiješno. MORNARSKO ODIJELCE jedna slika s ocem iz 1960-ih, pred grobljem gdje sad počiva, vraća mi još ranija, možda prva sjećanja: stojim na kamenu stolu pod pergolom/ruzom u štinjanu, fortin, što je već opisano; tatin više-manje vršnjak primo: ala mali minji, gremo na kampo, gdje se udarala valjda još krpenjača, niži od nižerazredna nogometa nedjeljom, a u tjednu livadom pasu lipi tovari i šarene kravice, pa na lokvu piti; a odmah zatim u ljetnom sam mornarskom odijelcu, mama tek rodila, ja u školu, prvi dan, sekica sisa na zajedničkim prsima, prvašić sam s ocem za ruku, padam u bivši vodoskok kod veslačkoga, moraju me hitno presvući, još me danas baš živo zanima u čemu sam kročio u prvi svoj hram znanja kod pulske pošte, Moša P./Centar, još danas tamo šumeći vodoskok i tiha Gospa od Milosrđa, sigurno znam da je na svakoj klupi čekao karanfil i tata me ponosan poslije počastio sladoledom, da, tako je bilo, dobrim sladoledom kakve valjda i danas rade unuci tih davnih ljudi, mojih sugrađana amo došlih trbuhom za kruhom, šiftari ih zvali. GLOBA UPOLA od vojarne k.u.k preko tvornice duhana, tiskare, tvornice cipela do knjižnice danas, a bogami i sjedišta istarskog ogranka dehaka, što je ostalo nakon bombardiranja takozvanih saveznika koji razoriše
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=