57 Boris Domagoj BILETIĆ POEZIJA, PROZA, OPROŠTAJ s fufama iz šezdesetih, sedamdesetih, (s. kristel odmah dati ulicu i zajno spomenik!) a ne, samo na pretpremijerama poneki sex kadar, i onda lijepo skupiš kupone i karte, slijepiš ih (karbon zagreb) pa ko fol imaš kartu, i to za balkon, nema šale, kasniš pa te vode baterijskom lampicom do sjedala a teta na ulazu, u kuti, zna ti mamu pa te kao pusti, a onda ti mama doma naplati mamicu, ti ćeš nas sramotiti! da nam se susjedi smiju... to bi kao bili roditelji prijateljā iz ulice i kvarta čije si mame nisu tako dobre s kartodrapcima, a na moju je diskreciju ekipa uvijek mogla računati. ali kako to da se istina tad pješice širila samo mrvu sporije nego laž virtualom danas? prava viralna zagonetka. VRIJEME MANTILĀ a kad smo studirali istarski borac neko vrijeme bio nam je gotovo obitelj i domovina i jezik i prijatelji otad do smrti (mnogi već čekaju onkraj). imali smo zid, udarali u nj, zaobilazili ako se moglo, preskakali bez izgleda, imali Profesoricu Ljubicu i u ime naroda u puljskoj kranjčevićevoj. sve najlipše, najbizerije divojke i najčudnije kreativke (takve su mi najseksi) imali smo, i sebe, a koga osudiše? mantili na vratima stana adžijine 6/III lijevo,
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=