56 POEZIJA, PROZA, OPROŠTAJ Boris Domagoj BILETIĆ talijanku sričeš prve imtimne riječi čak rečenice na njezinu jeziku ne pomaže ti ulični puležanski iz djetinjstva, i ruke rade svoje, geste i grimase, o, cara t. – si, bori, dimmi tutto... – ti amo... – ma figürati... bašunast poljubac sladak i kiselkast po mjeri jedan od cjelova najtoplijih boja koji mi je darovan ikad kako mekan i ljekovit grudiju njenih puni mi dlanovi rijetko takve sise, a kolobari, prstenje oko bradavica, mhmmm, sve joj napeto sve ti napeto jedra pršti pred puknućem smiruje ti jedro prpošno s korza krenuli u 2 para + onaj bez djevojke na korzo vratili se neparni našla ti se slučajno pod tušem u hostelu studentski interrail 2. razred spava ti u krilu onaj bez cure sada sam ja a mofo svlači i baca čarape u prvi koš ma šta je meeen? si lud? ne ti si pa šta nije dosta 20 dana u istim bičvama? ubila bi me stara... sad ću stopom još do stoje mahahaaa joj da si vidite face! čekaj neko nam fali aaa ostao u kopru kod one male s faksa naši ionako ne staju stoperima seljačine! a di ćemo večeras učka gorica narodni na obali marelica uljanik...? prođite po mene na verudu pa verudica (verudela) kalijuga (bez y, čak kaljuga) zadnji đir trave još se računa pod autostop od ponedjeljka kud koji kraj je rujna (na navoze uljanika u školske klupe na faks: zagreb, ljubljana, ma koja rijeka ili trst, a tek pula, ovi neki od pod-oficira i mama istarskih odoše tamo u pripiz na učću dveju reka) uskoro kraj epistolarija uspomena s brescijom tko zna je li t. sačuvala pisma? nelagoda na pomisao je li uopće živa nije valjda masna otežala sva bolna usporena natečena poput mene a djeca nam i unuci ne znaju što je autostop prije električnih hibrida automatskih i ostale menažerije čiste papilove od čistih tehnologija sve je toliko održivo da je neizdrživo. stop PRETPREMIJERE to je bilo kasnije nakon kina (istra za mornaricu), jer u ozbiljnim kinima (beograd ex nazionale, danas parkiralište; zagreb, danas valli / nitko kod nasilja preimenovanja opet ni A, ni tzv. antifašisti, osim onoga kine i onoga mene/; partizan, danas kockarnica ili prazan prljav poslovni prostor, ne dȃ grad za malu lovu, ma neka propadne sve), nisu se tek tako razvaljivali
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=