52 Boris Domagoj BILETIĆ, Pula ZADNJE (POLU)PJESME IZ ADŽIJINE?*1 CRNA FRAGOLA, SJENE, OD GROTE STOL Foški Prva sjećanja stvarna li, iz priče li? Istinu znati ubilo bi temelje i krovište djetinjstva. Samoobmana možda obrana od lavine dnevnih idiotarija i laži. Bez mašte i mita možda ne postojim, ni vrijeme gdje sam pod pergolom/ruzom na kamenu stolu u kratkim hlačicama i musav, sav na mrljice od slobodice nikad poslije takve. * Pulska Ul. Božidara Adžije od 1948. do 1991. (NR Hrvatska u FNRJ, SR Hrvatska u SFRJ, Republika Hrvatska). Današnji naziv Ciscuttijeva. Prijašnji nazivi: od 1886. Via Cenide (AustroUgarska Monarhija), 1918.-1922. (Kraljevina Italija); Via Benito Mussolini, 1922.-1930. (Kr. Italija); Via Littorio, 1930.-1943. (Kr. Italija); Via Benedetto Marcello, Via del Littorio, 1943. (Treći Reich). Do danas mi nije jasno kako su to početkom 1990-ih istarski hrvatski povjesničari, bez„ispaljena metka“ tzv. istarskih antifašista, (pre)imenovanjima ulica i dr. javnih prostora u Puli čak i izvorne antifašiste uspjeli podijeliti na „naše naše“ i „njihove naše“. Tako su nekim „našim našima“ (Istranima) ostale ulice, a nekim„našima njihovima“ (primjer je za to upravo Adžija; njegovu ulicu dali P. Ciscuttiju, koji jest mecena, ali zašto i kako je to gotovo morao postati, u tome je „vic“, to neka jednom konačno obznane bar lokalni povjesničari, publicisti...), uzete su i dodijeljene drugima. Inače, kako napisah uz neke već objavljene cikluse istoga rukopisa u nastajanju, i ovdje je interpunkcija„privremena u nedosljednosti“, a možda i (prema staroj školi) nepostojeća. (Op. aut.) (izvor: osobna arhiva)
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=