49 Miroslav PELIKAN POEZIJA, PROZA, OPROŠTAJ Martin. – Čuj, možda te ne zanima, ali ipak... Diana i onaj Francuz poginuli su u eksploziji, negdje pored Suka. Pomislio sam opet na nekog talijanskog mladića koji posve mirno ispija drugu jutarnju kavu negdje u Rimu, nadajući se kako će imati lijepu djecu s Dianom, kada se ona jednom vrati. Na komemoraciji u povodu smrti dvoje mladih novinara i ja sam ih na put prema njihovim domovinama ispratio s nekoliko riječi. – Ovdje samo pijesak traje, a on je sačinjen od bezbrojnih zrnaca naših života koji više ne postoje. Stojim u noći pred prozorom i gledam u daljinu, prema pustinji i vidim, posve jasno vidim Njezina velika, bešumna, crna krila kako nas natkriljuju i prijete zaboravom. IV. Više negoli se moglo očekivati, smrt mlade talijanske novinarke, na čuđenje sviju, pogubno je djelovala na Bukača. Još je uvijek nekako ispunjavao svoje, istina sve rjeđe, novinarske obaveze, na posebne zadatke nije išao, no noću ga se više nije moglo vidjeti u barovima, ni u kockarnicama, niti u krevetima uvijek drugih žena. Noći je provodio u hotelskoj sobi, spavajući rijetko i kratko, neprestano razmišljajući o Diani, ali ne o onome što se između njih još moglo dogoditi, već isključivo proživljavajući svaki upamćeni tren s njom. I sada je mogao u svakom trenutku noći osjetiti mekan dodir njezine ruke, dobro se sjećao njezina poticajnog mirisa kada bi doslovce utrčala u krevet nakon tuširanja. Ipak, Bukač se najradije prisjećao Dianina očaravajućeg, zavodljiva pogleda crnih očiju. Tada bi osjetio suze na obrazima, otirao ih teško, nemoćan, jadan. Obavijestio je Martina kako mu je dosta, ima sve uvjete za mirovinu, dozlogrdila mu je ova nepregledna, opaka pustinja, a Diana mu užasno nedostaje. Mora otići. Martin se nevoljko suglasio s Bukačevim zahtjevom. Već sutradan Bukač se razdužio, pozdravio sa znancima jer prijatelja više nije imao, bili su mrtvi, te otputovao u Zagreb, ni ne pogledavši kroz ovalni avionski prozor prema žutoj pustinji. Ponešto je na brzinu preuredio mali stan i većinu vremena provodio čitajući poeziju, neprestano misleći na Dianu s užasnom spoznajom koju nikako nije mogao prihvatiti: lijepe Talijanke više nema. Lokalni mediji pokušali su ga ovoga puta zainteresirati za suradnju, no on ih je sve odlučno odbio.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=