48 POEZIJA, PROZA, OPROŠTAJ Miroslav PELIKAN Gleda u njezino lice, diveći se ljepoti žene čijeg se imena nikako ne može sjetiti. Pogladi je po licu, odmakne joj pramen kose, doista je lijepa. Bože, što ona radi u ovoj dolini suza pokraj podloga satira iz pustinje? Talijanska novinarka mirno spava, vjerojatno sretna što je pronašla oslonac za korak ili skok u budućnost, zatim se okreće na bok, otkrivajući sklad mladoga tijela. Bukač razmišlja o nepravdi koju nanosi nekom nepoznatom talijanskom mladiću koji sada opušteno ispija kavu negdje u Rimu, misleći na svoju ljepoticu, vjerojatno ni u snu ne sumnjajući kako ona upravo dijeli ležaj sa starijim kolegom. Opet ustane, zapali cigaretu i iznova se zagleda u pustinjske bljeskove. I tada se dosjeti. Ona bi me mogla zamijeniti kod Nje. Ona bi mogla nastaviti moj jeziv posao i osloboditi me. Znam, kada dosegnem slobodu, istoga ću trena biti mrtav. Slobodan, znači mrtav. Sjedne na krevet. Možda bi od nje moglo biti nešto, valja pokušati. Idućih tjedana često su se družili. Bukač joj je otvarao vrata za koja nije ni znala da postoje. Upoznao ju je s gotovo svim utjecajnim pojedincima u novinarskom svijetu i lokalnoj vlasti. Diana, tako se zvala, u međuvremenu se preselila u njegov hotelski apartman. Bukač je, to je bilo vidljivo svima, znatno smanjio količinu alkohola unesena u satirski organizam, nije više kockao niti se družio s drugim ženama, zapravo ponovno je postao novinar, sav posvećen poslu, ali i Diani. Zgrozio se kada je nakon nekoliko tjedana shvatio da se poput pubertetlije zaljubio u Dianu. Uživao je dječački iskreno u svakom trenutku provedenom s njom. Istodobno, nije ni na trenutak zaboravio svoju nakanu: osposobit će je i jednoga će ga dana Diana uspješno zamijeniti kod Nje te će konačno biti slobodan. Kada se sve činilo gotovo idealnim, Diana je pokupila stvari i iselila se iz njegove sobe, ostavivši tek kratku poruku:„Hvala na druženju i potpori. Addio. Diana.“ Naravno, već je istoga popodneva Bukač saznao kako se Diana odnedavna intenzivno druži s uspješnim francuskim novinarom koji je jako sličio Alainu Delonu. Njegov šef Martin suosjećajno ga potapša po ramenu: – „Izvori“ su me obavijestili prije dva tjedna, ali nisam želio kvariti tvoju radost, sreću. Uostalom, dosta si i uživao. Drugo, ona je sada šefica talijanske redakcije. Kažu mi kako se osjeća tvoj utjecaj, čini se da si je dobro podučio. Idemo dalje, O.K.? * Polako sam zaboravljao Dianu, blizinu njezina tijela, i opet uronio u poznata noćna događanja: alkohol, kocka, žene... Moram priznati da mi je laskalo kako su me iznova prihvatili, naravno, uvijek sam bio njihov. Danas sam jedva ustao, zapravo probudio me telefon.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=