47 Miroslav PELIKAN POEZIJA, PROZA, OPROŠTAJ Gledao je uništen, mrtav hotel, osvrćući se zbunjeno u veličanstvenoj orgiji uništenja. Iz džepa izvuče notes i započe bilježiti, ne osjećajući kako mu suze klize niz obraze. III. Nakon nemilih događaja, Bukač je nastavio, donekle potresen, obavljati svakodnevni, prljav, krvlju prožet odvratni posao, samo se ponekad sebi opravdavajući kako uistinu drugo i ne zna raditi. Sve je više pio u dugim, besanim noćima, kockao se u velike iznose, dobivajući i gubeći. Vrijeme je ponekad noću ubijao užicima s plemenskim ženama, prepuštajući se divljim strastima. Svi su se tako prikrivali, skrivali, krili od Njezina pogleda, čuvali se sami i jedni druge kako ne bi dospjeli u sjenu Njezinih bešumnih, crnih krila. Danju su i noću uzimali što se moglo, znajući kako je svakome možda posljednji dan, zadnja noć. Šefovi redakcija na terenu vodili su računa samo o jednom: što više informacija, slika i filmova s lica mjesta, što više zapisa iz grotla pakla. Samo je to važno, novac se ne može prebrojiti, koliko se dobro zarađuje, a ljudstva je uvijek dovoljno: tko „ode“, dođe mu zamjena... Pun, neprekinuti krug. Novi hotel M 2, doista je podsjećao na Babilon, koliko jezika, koliko raznih fizionomija i sve pod jednim krovom! Bukač je ponekad osjećao umjeren pritisak proživljenih ili preživljenih godina, teško stečeno iskustvo pomalo ga je gušilo, rasterećivao se na sebi svojstven način. Neugodni, stradanjima premreženi novinarski zadaci, zatim kocka, žene, sve natopljeno alkoholom. Koliko će još tako izdržati? – upitao se sinoć pred zrcalom. – Sve dok budeš imao Njezinu milost, do tada, a nakon toga mrtav si, potišteno zaključi. Prethodne je noći loše spavao, alkohol je polako isparavao iz iscrpljena tijela. Otvori oči i zagleda se u strop na kome su lelujale sjenke. Ustane i razmakne zavjesu, stane pored otvorena prozora. Grad uglavnom spava, poneki pucanj, u daljini bljeskovi eksplozija, farovi automobilā pred hotelom. Vrati se i sjedne na krevet. Ovo je čista ludost, pomisli. Tek tada opazi, osjeti nečije prisustvo na ležaju pored. Osvrne se i u polumraku ugleda nježno lice mlade žene. Da, talijanska novinarka, neiskusna, ponudio joj je vlastiti recept za preživljavanje. I eto, sada je tu s njim, dok on još polupijan osjeća kako se budi gađenje prema samome sebi, stidi se svoga oronulog tijela i uznemirene, narasle požude prema tome krhkom tijelu lijepih oblih dojki.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=