44 POEZIJA, PROZA, OPROŠTAJ Miroslav PELIKAN II. Novinari su tiho izmjenjivali informacije i glasine o tko zna kojem po redu mirovnom sporazumu. Malo je tko vjerovao kako je mir u ovim uvjetima moguć. Ipak, najava eventualnog primirja a onda, dugoročno, i mira, donijela je neobičnu svježinu na terasu hotela M., a opet, hvala Bogu, napokon mir. To bi značilo svršetak njihova boravka u ovoj pustinjskoj zemlji i to baš sada kada su je jedva upoznali, sada će, dogodi li se mir, morati krenuti prema novim odredištima, u nove nepoznate i još opasnije krajeve. Za nekoliko minuta većina novinara napustila je hotelsku terasu i krenula u bjesomučnu jurnjavu za provjerom informacija. Bukač je ostao, čekajući Martinov poziv. Polako je ispijao hladnu limunadu i promatrao mlađe kolege koje je već obuzimala panika. Nemaju pojma kamo idu ni zašto, smijuckao se Bukač, prisjećajući se teških ili nerijetko gotovo tragičnih posljedica vlastita neiskustva otprije mnogo godina. Martin ga je uskoro obavijestio o tome da se idućih dana sastaje nekoliko plemenskih vođa u mjestu Suk, sto i četrdeset kilometara sjeverno od glavnoga grada, točnije sto četrdeset i dva kilometra sjeverno od hotela M. Bukač je pozvao Ricka, Portorikanca, asistenta i spretna vozača. S njim je prošao svašta i osjećao je neizmjerno povjerenje prema sudrugu. Krenuli su za nekoliko minuta, posve opremljeni. Rick je namjeravao ponijeti barem jedan Colt automatic, za svaki slučaj, no Bukač ga odvrati od namjere. – Samo nam još to treba – reče Ricku. Neometano su i prilično brzo prošli kroz grad i uskoro se našli sami na slabo održavanoj cesti, no za njihovu Toyotu to nije bio problem. Rick je vozio sporo i oprezno Do večeri su uz nekoliko zaustavljanja prevalili devedesetak kilometara, s obiju strana ceste povremeno uočavajući uništena vozila i tijela kako iz njih dijelom izviruju. Odlučili su prenoćiti u vozilu, parkirani neposredno uz cestu, a s prvim svjetlom kreću odmah dalje. Na svu sreću noć je prošla mirno. Pored njih prošlo je nekoliko vozila ne zaustavljajući se. Za sat vremena stigli su u Suk, malo beživotno selo. Opazili su dva-tri novinarska vozila kako se motaju po seoskim ulicama. Usred sela prazan prostor: – Nešto kao trg, – promrmlja Rick i zaustavi Toyotu. Uskoro im se pridružio, zaustavivši se s njihove desne strane, Nigel Jones, engleski novinar s tamnoputim vozačem.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=