43 Miroslav PELIKAN POEZIJA, PROZA, OPROŠTAJ analitičar, izvjestitelj svjetskog ugleda. Vjerujem da vam novac nije problem. Siguran sam da ga imate dovoljno. No, možda jednom..., kada završimo s preoblikovanjem lista, možda, lijepi pozdrav. U dva je tjedna Bukač obišao sve medijske ustanove i kod svih naišao na odbijenicu. On je svjetski igrač, a oni samo lokalni mediji. „No, dobro, neću ništa raditi, samo ću uživati.“ Potražio je stare znance, ali oni su živjeli jednolične živote nemajući vremena za njega. Susretao se u raznim situacijama s različitim ženama, ali je većinu njih zanimao najprije iskusni novinar i njegovi doživljaji, a ne čovjek koji se želi družiti. Nakon gotovo pola godine oslobođenog života, Bukač je sve češće pogledavao prema plavom kovčegu u kutu sobe, pored ormara. Jednostavno nije uspio, nije se vratio, da, Bukač,„nisi se uspio vratiti, živiš i udišeš zrak samo tamo jer možeš živjeti samo kao Njezin sluga.“ Sedamnaesti svibnja sjedio je u dobro rashlađenoj središnjoj redakciji TV kuće Every Day, daleko na istoku, u pustinji. – Kada možete početi Bukač? – veselo ga upita Martin, šef redakcije. – Odmah – odgovori Bukač. – Znate, – nasmije se Martin, – nakon vašeg nedavnog odlaska pripremio sam nov ugovor, s dodacima koji će vas sasvim sigurno razveseliti. Znao sam da ćete se vratiti. Tako sam i računao: Bukač će provesti oko pola godine pokušavajući se vratiti, a kada ne uspije, sjest će ovdje, preda mnom, i potpisati nov ugovor. Samo se mrzovoljno nasmiješio i potpisao ugovor, ne pogledavši stavke. – Bukač, na rastanku ću vam reći i ovo: nitko se od nas nikada nije vratio, nitko nije uspio. Pripadamo ovamo. Na putu do hotela, Bukačev taksi vješto je prošao između ostataka nedavnih eksplozija. Žene su vrištale, a muškarci prikupljali udove raznesenih tijela, vidljivo uznemireni policajci su stezali oružje, dok se dim lagano uzdizao, a smrad se paljevine polako zgušnjavao. Bukač je promatrao već tako često viđene prizore, misleći zdvojno: – Evo, Gospodarica te pozdravlja i raduje se tvome povratku pod Njezino okrilje. Zatvorio je oči, čudeći se kako već nisu stigli do hotela.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=