36 POEZIJA, PROZA, OPROŠTAJ Nada GRUBIŠIĆ zvana rosulja i mjehuraste prozirne krvi tjeskobe koju povremeno dijeli s nama to je shvatio Magellan u vremenima toliko različitim od naših na sušilima prostiremo uvijek isto rublje ono što sliči na jedra bijeli se pjevajući pjesmu bez oblika bez krika i vapaja na golom vjetru jer rodila se djevojčica blizina mora spaja nas s njenim zlatnim tjelešcem dok lipanjski povjetarac skida s nje male lagane svijetle haljinice koje ostat će u pijesku lagune kao novi oblici kojima se hrani more velika jadranska školjka V. 2. THE 1 živim u prekrasnom Tusculumu daleko od svijeta daleko od vremena milujem svoju crnobijelu mačkicu i pjevam i pjevam
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=