31 Nada GRUBIŠIĆ POEZIJA, PROZA, OPROŠTAJ riječ je o rijeci/čovjeku koji vidi nevidljive stvari iz rijeke polako izlaze ljudi no ona i dalje teče mirno teče široka i sveta ispod gore Ipsilon pomalo studi čovjek jedva diše bogatiji za jednu priču ona se iskazuje raste posredstvom neprocjenjiva organa – jezika njegova je višeznačnost apsolutno savršena neki ga ljudi u sanatoriju gotovo ne upotrebljavaju za komunikaciju MOD 28 bogati kao boje velegradski pjesnici pješače svojom domovinom oboružani stiliziranim viđenjem pojavnoga svijeta vazda hrane imaginaran svijet rastući iz trena u tren doživljavaju Prirodu kao medij slobode u kojoj je moguće jedino nestati gradeći brodove od papira na kojem je uvijek nešto zapisano iz svjetlosti zemaljskih polutki pjesnici poniru duboko u elegičan svijet rezignacije prepoznati ih je kao tišine kroz koje će jednom proletjeti ptice
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=