28 POEZIJA, PROZA, OPROŠTAJ Nada GRUBIŠIĆ znam da će od prizora ostati tek voda moja mediteranska koža namreškana poput mora koje se hrani predvečernjim sjenama pa je tijelu ugodno a na tanjuru tople školjke zbrajamo se s njima SP 33 ako povjeruješ u priču tvoja će se stabla rastvoriti pokloniti lišće moru što se zaustavlja na savršenom putu u vječnost onome koji se smatra protagonistom koji za sobom ostavlja svoja lanena odijela postajući ispravnim kao i ova večer s okusom mogranja dapače sva se dvorišta otvaraju pomno opisanim prizorima nestajanja jednostavno promatrajući stablo koje se otvara čuvajući svoje korijenje SP 2O dovoljna je jedna točka da bi se posegnulo za fikcijom primaknu nam se kao da smo iz tekućeg stakla na njemu će biti označen sljedeći zapis ljudske ruke kojoj se može pripisati ulazak u vječnost zelenkasto-plavu nemuštu
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=