236 KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI Tin LEMAC pjesama, vrlo jake i transparentne (Tandur je pun kruha. / Oko njega sjede žene, rukama trljaju oči. / Mehmed pjeva o ljepoti stijena. / Skuplja grane za ogrjev.), a refleksije također vrlo jasne i empirijski dohvatljive (Kad krenem s ovog svijeta, / ponijet ću sav svoj prah., Naša zemlja je prazna. / Sada tragamo za vodom. / Kopamo bunare po pustinji. / Umjesto da smo molili za kišu.). Poetički gledano, ovu poeziju možemo povezati s prognaničkom poezijom Jozefine Dautbegović. Ispovjedna je to poetika, narativnoga sloga, s naglašenom instancom lirskoga kazivača i patosom. Na estetskoj razini silovitost emocije i slike, te uravnoteženost njegovane forme i propulzirajućeg sadržaja, čine jedinstvenu estetiku ovih stihova. Svjetonazorska razina povezuje se s panhumanizmom i njegovanjem identitetske polifonije svijeta/u svijetu. Moje kritičko zapažanje upućuje na nekoliko stilski i esteski najcjelovitijih pjesama. To su: Ebensee, 9. maj 2014., Kako je ubijen Vilerov goblen, Sabrija, svojeručno; Geografija života i Domovina. One kao da bacaju poetske zrake na cijelu zbirku razotkrivajući je pred raznim tipovima čitatelja. Premda je riječ o prvoj zbirci, osjećam kako je ovdje iskustvo preteklo knjigu. Ružica Miličević, svestrana stvarateljica i iskusna žena zrele dobi, dala nam je svoje poetsko pletivo u ruke kako bismo ga čitali jednom ili više puta. Uza nj plakali i smijali se istovremeno. Prisjećali se vlastita ili govorili o tuđemu iskustvu. Zagledamo li se opet samo u naslov, zaboravit ćemo ono najvažnije. Naime, to da smo zaboravili predstaviti se. Tin Lemac, Zagreb www.stav.com.hr
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=