231 Klara DULIĆ ŠEVČIĆ KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI Vrlo je zanimljiv ovaj postupak uvođenja u priču umjesto naslova. Premda međusobno nisu čvrsto povezane, životi aktanata priča susreću se u zajedničkim točkama, dijele iste ljude i ulice, osobito Istarsku. Svojim likovima Kopunović pokazuje kako će, bez obzira na želje, htijenja i ambicije, mnogi od nas svakodnevno prolaziti istom ulicom, susretati ljude, odmjeravati linije poznatih zgrada i biti duboko prisutni u baš toj ulici baš toga grada. Nije važno je li to naš rodni ili voljeni grad – u bilo kojemu mjestu na svijetu ostavljat ćemo trag, nekome ćemo ostati u sjećanju. Kopunović „Fajruntom u Istarskoj ulici“ polako rastvara, rastapa jednu osobnu, obiteljsku i društvenu povijest. Ostavlja za sobom jedno trajanje, obrubljuje grad pričom. Nije to bilo koji grad ili bilo koji dio grada. No, kako obično biva, u pojedinačnom prepoznajemo djeliće nečega mnogo većeg. Kopunović nas ipak ušuškava u mikro-svijet, pomalo zatvoren u sebe i dobro poznat samo njegovim stanovnicima. Koordinate života ucrtane su točno na mapi jednoga grada i vremena, izmjerene koracima kroz uvijek isto, a tako promjenljivo mjesto. Likovi Kopunovićevih priča kreću se unutar granica svojega svijeta, oslanjajući se povremeno o njegove granice, svome trajanju praveći oslonac od onih koji su bili prije, onih koje su voljeli. Svaka pripovijetka ima početak i kraj koji nisu oštro odvojeni od ostalih, sve su pak povezane u jednu veliku priču. Ove priče kao da istodobno upućuju na roman, što često sadrži više isprepletenih priča, koje mu se pomalo i opiru, svakome od središnjih likova pojedinačnih priča dajući mjesto pod bajnatskim, subotičkim suncem. Skup je ovo brojnih izrazitih karaktera, nikako tipova. Osobito je važno upravo to što se Kopunović nije odlučio za tipove nego za prave, zbiljske karaktere. Primjer su mnogi zanimljivi tako poznati, a ipak samosvojni karakteri. Među dvjema starim susjedama na zalasku životne snage, nagnutima zajedno nad katlankom u kuvanju pekmeza uočava se bitna razlika koja ih toga dana posvadi. Šibana životnim mijenama i nedaćama, jedna od njih smatra kako je Bog sve tako dao, dok druga u toj dobi ustvrdi kako Boga nema. Mnoštvo je tu likova čije su priče brojnim elementima svima, odnosno ljudima iz subotičkoga kraja, poznate iz razdoblja društvenih promjena prve polovice i sredine XX. stoljeća. Mnoge se od njih protežu do našega doba. Kopunović nije dopustio da priče i uspomene ostanu plošne i linearne. Napravio je brojne meandre, primjerice u ne tako rijetkoj priči o obitelji kojoj je bogatstvo nasilno oduzeto, ili onoj o životu žene koju su vrlo mladu roditelji udali u dogovoren brak, bez njezine potvrde i pristanka. Mnogo je takvih priča u čija je suha korita Kopunović prizvao kišu imaginacije te su nanovo potekle i izdubile si put do današnjega čitatelja. Ljudi su sudbinama spojeni na Bajnatu. Nijedna od deset pripovjedaka ne započinje klasičnim naslovom. Umjesto njega tu je naslovna rečenica koja u prvome dijelu
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=