227 Šura DUMANIĆ KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI nama otvoreno/, te preko niza pjesama, kao što je ona kada Jacob treba ljepilo (duše) da poveže gornji i donji dio cipele (Nebo i Zemlju), ovo je najzagonetniji dio zbirke, za čiju su prijemčivost poželjna i neka znanja, ali prije svega otvorenost i povjerenje u riječ i doživljaj samoga lirskog subjekta. Jedna od takvih zagonetnih etapa putovanja nosi simbolički naslov„Odsjaj“ (prispodobljen simbolici zrcala s početka ciklusa), u kome piše: ... Ponekad nebo padne na zemlju. I duh se rasprskava na neonskoj ploči grada. Možda, ako imaš sreću, komadić potone u tvoje srce i tamo sakriveno sjaji. ... I već znaš da će jednom, kad za to bude vrijeme, onaj komadić neba u tebi otkriti kako čovjek anđelom postane. (Za početak, poželimo da se duh što češće rasprskava na „neonskoj ploči grada“, i da se pritom, ako je moguće, nađemo u blizini.). Pjesnikinju Jasminku Domaš odlikuje iznimna osobina da složene odnose i strukture dočara na veoma jednostavan način, kao u pjesmi„Dušoduh“ /...Onaj tko kreće k Svjetlu zemaljske težine nema/“ – dakle, znalački, kao upute one koja dobro poznaje Put, opisan krotko u pjesmi „Kretanje“: Put je naporan. Put je težak. On je sjaj i bljesak. Moj put. U najboljoj tradiciji istočnjačkih mistika, poeta će u pjesmi „O sebi“: Razdoblja kad šutim. Razdoblja kad govorim. Razdoblja kad nestanem. Ali uvijek i svugdje, tražim te. Sve to i mnogo dublje i mnogo više put je koji poezijom podastire pjesnikinja, a koje traganje i učenje jest smisao i cilj života čovjekova na Zemlji.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=