226 KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI Šura DUMANIĆ mekana, propusna, poput vrata koja su nas na prvoj stranici knjige prigrlila i propustila u njezin svijet. Poezija sabrana u„Šutljivom tumaču snova“ u naslovu obećava upravo to – tumačenje. Tumačenje čega? Nama se sve čini jasnim, imamo svoja (i opća) mišljenja, stavove i odrednice prema kojima vodimo svoje živote. Ova nam poezija kaže da smo u krivu – da iza i ispred ogledala stoje svjetovi koje ne poznajemo (ili smo ih zaboravili?), i nismo se odlučili upoznati ih (prizvati ih k sebi). Jer, nakon što prođemo kroz zrcalna vrata i uđemo u redove prvih stihova, autorica nas dočekuje kristalno jasnom odrednicom pjesme „Gorući grm ili metafizika imaginacije“, kojim stihovima će definirati pjesnika (i sebe), odnos materijalnog i duhovnog, tjelesnog, ukazujući: Na njihovoj poleđini su ogledala, a na svakoj karti piše između vatre i vatre: imaginacija. Tada otkivamo bezdomnost, osjetljivi nerv lirskog subjekta, nužnost traganja i propitivanja, kao u pjesmi „Dom“: Neprekidno gibanje u Živoj svijesti da je dom Negdje drugdje. Ne znam Zašto sam iz riznice duša Pohitala u zagrljaj Zemlji, Ja, uvijek spremnija za bijeg Nego za ostanak, tu na Zemlji Stranac sam. Moguće da u ovoj poeziji ne prepoznajemo vlastita iskustva, nego tek naziremo put kojim vrijedi pokušati putovati. Čitatelju ne preostaje drugo nego hrabro kročiti u svijet riječi/slika lirskoga subjekta. Kad nebo padne na zemlju – sjaj i bljesak Duša jest fokalna točka poetske kozmogonije ove autorice,„...pozivajući da izađemo u svijet/ iz najdublje, sakrivene jezgre/ i pogledamo u Zohar[1] kozmičkim/očima“/ – pri čemu ona taj motiv/poziv izražava u širokom dijapazonu ljudske osjećajnosti i refleksija, od polazišta sasvim osobnog: /Pitala sam se što je to/ što mene povezuje s tobom./Naša najdublja veza je neotpornost/na stvarnost/. Zato je oko Duše svih Duša/nad
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=