225 Šura DUMANIĆ KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI duše u kojoj je sve zapisano Ja, šutljivi tumač snova. Stihovi nove zbirke vode nas po vertikali nebo-zemlja i po crti unutarnje-izvanjsko, između kojih se zrakasto prostiru misli, osjećaji, mudrosti i duhovna dosegnuća same autorice, ali i autoriteta na koje se oslanja ili koje priziva. I ne treba se zavarati – u pitanju nije jednostavna geometrija (u prostoru, ili mislima) već smislena simbioza rečenih pojmova, koja vodi jedinstvenom doživljaju i poimanju, i realnosti i duhovnosti, odnosno njihovu supstancijalnom prožimanju, kao što je eksplicite naglašeno u pjesmi „Četiri su razine svijesti“: Na prvoj je život, i moć bezuvjetne ljubavi./ Na drugoj je radost. Susret i usklađivanje s božanskom voljom./Na trećoj je ljubav prema prirodi./Posadi drvo pod čijim hladom nećeš ti uživati/Na četvrtoj je jasnoća. Snaga duha onih koji su otkrili sebe u Jednom./ Snaga duha – nebo i zemlja Nastala na naslijeđu najfinijih duhovnih zasada judaizma, njegovih tajnovitih i dubokih staza i vodiča, stepenica i stupnjeva razvoja po kojima se lirski subjekt hrabro i znalački kreće i koji su transparentni na više mjesta, simbolički i doslovno, naprimjer, u pjesmi „Što je u ruži“, ova poezija će vas duboko taknuti, negdje gdje leži vaše vlastito sebstvo, i potaknuti na – suzu, osmijeh, gestu, ali nikako nećete ostati netaknuti i isti. S poezijom Jasminke Domaš zaranjamo u nepoznate, bolje reći neotkrivene (ili pak u suvremenom svijetu zaboravljene?) dubine srca, a onda se propinjemo k udaljenim sferama duha (duše), pri čemu se obje putanje odvijaju kako vani – u osjetilnom svijetu i duhovnom, tako i unutra, u ništa manje mističnom i senzibilnom, zrcalnom, nutarnjem svijetu nas samih. Premda teži sveobuhvatnosti (omnia-i), taj poetski raspon sama autorica ispisuje naizgled lakonski riječima koje stoje poput vrata – ulaza u svijet stihova sabranih u ovoj knjizi, već na prvoj stranici (omotnici) zbirke: Pogledala sam se u zrcalo, Iz zrcala u sebe. To je kao Da zamijeniš zemlju za nebo. Tim „postupkom“ autorica nas uvodi u poetski svijet „povratnih“ slika, koje se prepliću na vratima naših svjetova, uvjetno rečeno unutarnjih i vanjskih, jer kod zrcaljenja, poetskog, barem u slučaju naše pjesnikinje, gubi se ta granica, prohodna je,
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=