220 KAKO ČITATI LUČIĆA Dragutin LUČIĆ Luce: Niti-Niti, poetsko-filozofijski eseji i studije, Istarski ogranak DHK, Pula, 2023., 167 str. Dakako, naslov ovome nepreuzetnom tekstuljku namjerice je evokativan. Ustvari, evokativan je neizbježno, jer se cijela Lučićeva esejistička knjiga Niti-niti simbolički „nadovezuje“ na nesumnjivo testamentarnu knjigu Autorova mitskoga Učitelja, glasovitoga hrvatskog filozofa Vanje Sutlića. Aludira se, dakako, na Sutlićevu knjigu Kako čitati Heideggera, objavljenu sredinom osamdesetih godina prošloga stoljeća, u izdanju nekoć uglednoga i moćnoga zagrebačkog izdavača„August Cesarec“, davno upokojenog... Na preklopnicama toga slavnog Sutlićeva Heideggera pedantno su nanizana imena dotadašnjih i-ili skorašnjih autora nesumnjivo elitne (ne samo važne)„Cesarčeve“ biblioteke„Suvremene teme“. Moja generacija, ali ne samo moja, dugo je bila naprosto opčinjena tom Sutlićevom knjigom! Još je imam, povremeno i prelistavam. Dakle, Sutlićeva knjiga o čitanju Heideggera objavljena je negdje sredinom osamdesetih (točne datacije, začudo, nema u impresumu!), u posebnoj i unekoliko ekskluzivnoj „Cesarčevoj“ ediciji financiranoj („potpomognutoj“, kako je napisano u knjizi) „dotacijom iz Fonda za sufinanciranje društveno vrijedne knjige RSIZ-a za kulturu SR Hrvatske“ (citat s unutarnje naslovnice). Famozna„rzajuća“, danas svakako zbunjujuća, onomatopeja RSIZ jest akronim onodobnog socijalističkoga ministarstva kulture. Dakle, Sutlićev je Heidegger objavljen u semiotički jasno determiniranom kontekstu, tojest nizu od dvadesetak-i-nešto „društveno vrijednih knjiga“ čiji su autori, među inima, bili Stipe Šuvar, Mitja Ribičič, Adolf Dragičević, Andrej Gromiko, Mate Meštrović, Bogdan Bogdanović, Božo Kovačević, Slaven Letica, Isaac Deutscher... Jelena LUŽINA, Skopje
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=