211 Željka LOVRENČIĆ KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI Luksemburškog, s ambicijom postati njegovim namjesnikom u Bosni. Pippo, kojega se spominje i pod drugim imenima – Filippo Scolari, Pippo Spane, Ozorai Pipó ili pak Filip Mađarin, na kraju je uspio postati velikašem na području Hrvatsko-ugarskoga kraljevstva jer se oženio ugarskom plemkinjom i stekao velike posjede. Sudjelovao je u bitkama protiv Turaka, ali i Mlečana. Svojom je vojskom početkom 15. stoljeća dospio i dalje od Venecije. Žigmund Luksemburški, Pippov poslodavac i prijatelj, posljednji je potomak dinastije Luksemburgovaca. Pravo na hrvatsko-ugarsko prijestolje stekao je ženidbom s Marijom, kćeri Ludovika I. Anžuvinca, koju je oslobodio iz zatočeništva u Novigradu. Godine 1396. krenuo je u križarsku vojnu protiv Osmanlija, ali je u bitki kod Nikopolja njegova vojska teško poražena. Nakon što mu je položaj u Hrvatsko-ugarskome kraljevstvu prilično oslabljen, kreće u niz ratova. Godine 1408. u bitki kod Dobora zarobio je bosanskoga kralja Tvrtka II. Kotromanića i veliki broj bosanskih velikaša. Sve ih daje ubiti. U ovoj zanimljivoj rekonstrukciji događaja, koji su se dakle u 14. i 15. stoljeću odvijali u Hrvatskoj i srednjoj Europi te u Bosni, spominje se Hrvoje Vukčić Hrvatinić koji je bio knezom i vitezom ugarskoga kralja Ludovika I. Anžuvinca i koji je, nakon njegove smrti, sudjelovao u borbama kao protivnik kralja Žigmunda Luksemburškoga. No, nakon Žigmundova upada u Bosnu prelazi na njegovu stranu. Roman Vladar Bosne ne odražava samo piščevo zanimanje za hrvatsku povijest nego dokazuje i njeno dobro poznavanje. Razdoblje koje opisuje obilježeno je političkim bitkama i previranjima, Žigmundovim dolaskom na ugarsko i hrvatsko prijestolje, porazom hrvatske vojske kod Nikopolja, krvavim Saborom u Križevcima, upadima raznih vojski u Bosnu, smjenjivanjem bosanskih kraljeva koji sve više gube moć, jačanjem utjecaja vojvode Hrvoja Vukčića Hrvatinića, pitanjem bosanskih„krstjana“, pokušajem Ladislava Napuljskoga da se domogne ugarske i hrvatske krune, prodajom većega dijela Dalmacije Mlečanima... Ovo znalački napisano djelo započinje prisjećanjima bolesnoga Pippa na rodnu Toskanu i planovima za povratak u Italiju, nakon što ga je Hrvoje Vukčić Hrvatinić ranio u jednoj bici. Rana mu ne zacjeljuje iako mu je Žigmund poslao praškoga liječnika. Sjeća se svoga djetinjstva i prelijepe majke čiju je ljepotu naslijedio. Nakon njezine smrti, u dobi od dvanaest godina, s trgovcem Anselmom, bratom tkalca Antonija koji je bio zaljubljen u nju i koji se nakon njezine smrti „objesio o granu starog duda“, odlazi u Beč. Aselma su optužili za neku davnu prijevaru pa završava u tamnici, a Pippo ostaje na ulici prosjačiti. Na kraju odlučuje vratiti se u Italiju. No, igrom sudbine prisustvuje pokušaju pljačke jednoga krupnoga meštra kojemu pomaže i koji ga kasnije uzima za slugu: „Naučih poslije klesati kamen, a majstor je ubrzo otkrio moj dar za brojke i povjerio mi izračune koji su se pokazali točnima, te su me i stari
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=