203 Boris Domagoj BILETIĆ PAPIRNATI KONJ ostanimo „pozitivno patetični“ poput nekoliko situacija oblikovanih nekima među posljednjim rečenicama romana – isti svijet, krajolike, sudbine i slične ljude koji su, Bogu hvala, danas ipak slobodni(ji) i povezani(ji) no što su to na istome tlu bili njihovi/naši djedovi i očevi. Dakako, bez bajkovitih previda/privida i zanemarivanja različnih motrišta, svjedočeći i danas novim napetostima, činjenici novih dolazaka i naseljavanja, pojavi uvijek novih „drugih i drukčijih“,„inojezičnih“..., što očito odvajkada ulazi u povijesni saldo (i) ovoga podneblja. No, kako bilo, humanistički iznimno zauzet, Osvaldo Ramous pokazao se istinskim vizionarom – zato ga sa zadovoljstvom i ponosom sada konačno i Papirnatim konjem u lijepome prijevodu (pr)imamo i kao „hrvatskoga“ pisca. Sveti Luka, dakle, tek je djelomice bio u pravu onom svojom znamenitom nemo propheta... in patria...
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=