199 Boris Domagoj BILETIĆ, Pula NEMO PROPHETA... Vrlo osobna bilješka Velik mi je izazov, jednako i odgovornost, bilo, prvo, potaknuti prevođenje Konja... na hrvatski, a zatim i biti urednikom knjige koja ima zaista zasebno, da baš ne napišem bez navodnika „kultno“, mjesto u ovdašnjih Talijana, i kao literatura i kao književno oblikovana memorija niza nelijepih, tegobnih, nezaborav(lje)nih činjenica i zbivanja u novijoj povijesti i prošlosti na kojoj nije jednostavno graditi išta novo, a bez razumljivih sučeljavanja i prekida kontinuiteta te silnih izazova na polju očuvanja tradicionalnih i gradbe novih identitetskih mat(r)ica, uključujući jezičnu kao najbitniju oblikovnu podlogu, ali ne samo nju... Pripremajući prijevod Ramousova amblematskog romana za tisak, nisam se bavio smislom riječi „prepravljati“ (u sklopu sintagme; v. svršetak, na str. 169, piščeva životopisa, koji u ovoj cjelini donosimo:„Umro je u Rijeci iznenada..., prepravljajući roman....“) – susljedno dotjerivati, dapače poboljšavati, možda i„prilagođavati“ – izvorni tekst romana koji je, očito, imao netipičnu sudbinu glede objavljivanja (na talijanskome tek dugo nakon piščeve smrti, a na hrvatskome evo istom sada, u estetski i idejno-ideološki slobodni/ji/m, demokratskim uvjetima). Pročita li malo pozornije, ali ne posebno „istraživački“ – uz ponešto poznavanja novije povijesti ne samo Rijeke negoli i obližnjih joj krajeva sličnih sudbina i gotovo zajedničke povijesti tijekom dugih stoljeća – današnji će čitatelj bez većih teškoća i nagađanja razumjeti i, vjerojatan, piščev oprez u nekadašnjim okolnostima (misli se na vrijeme pisanja i dovršavanja rukopisa buduće knjige) te razloge zašto nije bilo uputno svojedobno se javno pojaviti s ovim i ovakvim djelom. Ne samo uputno, već ni moguće! Na objema stranama granice nakladnici su toga tada itekako bili svjesni, ma koliko bili vođeni (i) komercijalnim probitcima. Ne bih improvizirao, ali nije mala vjerojatnost kako komunističke strukture (i državne, jugoslavenske i one službene tadašnje Talijanske unije..., kako ju je oporbeno i kritički opisao sam Ramous, a ovdje se u pogovoru,
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=