197 Silvio FORZA PAPIRNATI KONJ ski konzul, odnosno Korzikanac Forcioli, koji će skončati samoubojstvom 10. lipnja 1940. (još jedno povijesno i ljudsko poglavlje koje prosvjetljuje), kao i literarni likovi poput ilegalaca antifašista, partizana, susjeda..., nisu samo paradigmatske figure, cjelovite su to osobe smještene u ambijent oslikan dramaturški, gotovo na filmski i trodimenzionalni način, ukratko – pravi su, cjeloviti. Ramousova pripovjedačka vještina takva je da je Kaširani konj sačuvao značajke spomenika, iako poprimivši i značajke dokumenta. Ramous je u potpunosti shvaćao važnost kulture: „Jezik kojim govorimo i pišemo“, kaže Roberto konzulu Farcioliju, „nije nam nametnut. Bio je talijanski, kao i dijalekt, i prije nego što je ovamo stigla Italija.“24 I u tom kontekstu Ramous ponovno„želju za Italijom“ Fijumanā bitno svodi na kulturnu srodnost:„Što je za Fijumane bila Italija prije negoli je grad pripojen talijanskoj državi? Bila je Dante, bila je Michelangelo, bila je Manzoni, bila je Verdi. Bile su vedute Venecije, glas slavnih pjevača, utjecaj glazbe, od opere do šlagera, privlačnost povijesti. Umjetnost, kazalište, preobrazba života. Bilo je jezično i kulturno talijanstvo, za stare i nove Fijumane, slobodan izbor, stvar koju treba braniti, stoga dragocjena.“25 I upravo u svjetlu rečenice „Činjenica je da želim govoriti svojim jezikom, a da se nitko ne pravi kao da mi je to odobrio“26, može se u konačnici razumjeti koliko je za Ramousa ustvrda da želi biti Netko postala pitanjem časti: prepoznajemo je i u komentaru objavljenom o dvadeset petoj godišnjici sjedinjenja Istre i Rijeke s Jugoslavijom: „Ove se godine s obiju strana talijansko-jugoslavenske granice obilježavaju obljetnice: ona pedesete godišnjice pripojenja Trsta Italiji i dvadeset peta sjedinjenja Istre s Jugoslavijom, koje su partizanske snage proglasile 1943. Obje proslave, gledane iz dva očišta, predstavljaju se unutar određene logike. Očito je, zapravo, da se Talijani s jedne strane i Jugoslaveni s druge sjećaju i obilježavaju, svatko iz svojih razloga, dva događaja. Ali nije jednako tako očito to da dok se u Trstu slovenska kulturno-ekonomska unija suzdržava, barem kako se do sada čini, od talijanske proslave, Talijanska unija Istre i Rijeke, naprotiv, predviđa niz svečanih priredbi uvrštenih u cjelinu jugoslavenskih proslava [...] Što se u ovom slučaju tiče stava Slovenske unije u Trstu, nema se što prigovoriti. Nitko ne može zahtijevati da jedan Slovenac pjeva hvalospjeve povijesnom događaju koji ga je učinio građaninom države drugačije od njegove [...] Ali jedna je stvar prisjećati se pokreta otpora, a druga klicati odcjepljenju vlastite nacionalne skupine od naroda s kojim dijeli jezik 24 Il cavallo... 25 Isto. 26 Isto.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=