195 Silvio FORZA PAPIRNATI KONJ htjela predstavljati), ili će razboritost zahtijevati to da veze manjine s izvorima vlastite kulture nađu boljeg posrednika, makar stvorenog samo u tu svrhu.“16 Ramousove političke prosudbe, osjećaji i načela njegovih nadahnuća ne mogu se do kraja razumjeti ako se u obzir ne uzme njegov roman Kaširani konj (Il cavallo di cartapesta) napisan daleke 1967., koji je punih četrdeset godina ostao neobjavljen, da bi svjetlo dana ugledao zahvaljujući riječkoj Zajednici Talijana. Među piscima talijanske nacionalne zajednice nitko u središte svoje proze nije odlučno stavio jasno, točno, trezveno gledište Talijana koji su ostali. Učinio je to upravo Ramous, koji je s Kaširanim konjem ispisao kapitalan roman – ne samo u povijesti književnosti talijanske nacionalne zajednice, nego kapitalan svojim poučnim, razvojnim, građanskim, kulturnim, antropološkim i povijesnim dosegom. Trebalo bi ga smatrati temeljnim romanom Talijana koji su ostali ovdje! Zašto? Bilo bi za to mnogo razloga, ali dva su bitna, naime ona razložena u dvama poglavljima na koja je u pismu od 22. lipnja 1969. Ramous ukazao Eraldu Misciji. Prvo od njih je Sastanak na rubu šume u kome se objašnjavaju razlozi antifašističke borbe i razlozi potrebe prepuštanja Rijeke Jugoslaviji, a gdje se suštinski raskrinkavaju komunistička obećanja poput: „Komunistička partija želi [...] narodu pomoći osvojiti vlastitu slobodu. Stoga svima možemo reći: posjedujete li imovinu, nitko vam je neće oduzeti; ako ste vjernici, nitko vas ne želi udaljiti od vaše vjere; ako imate visok društveni položaj, ako se bavite nekom trgovačkom djelatnošću ili slobodnom profesijom, nitko vas ne misli degradirati, poniziti, uzeti vam ekonomske i duhovne povlastice. Ukratko, Narodnooslobodilačka vojska želi pobjedu nad neprijateljem, a ne društveni prevrat. Ono što je važno je sloboda. [...] nismo imperijalisti i ne namjeravamo oteti zemlju koja nam ne pripada. Borimo se za slobodu narodā, stoga poštujemo njihovu volju. Narod Istre i drugih pograničnih krajeva sâm će odlučiti o vlastitoj sudbini. Nikakva zlostavljanja i nikakva pritiska: sve će biti napravljeno u znaku slobode.“17 Drugo bitno poglavlje nosi naslov Tvoja logika nije moja logika. U njemu se, s dva suprotstavljena stajališta (ali oba antifašistička!), vraća problematici sudbine pripadnosti Rijeke nakon rata, gdje se oblikuje ljudski procijep koji će dovesti do egzodusa. Sve to, piše Ramous, navodi se „kao svjedočanstvo kako su takozvani veliki društveni ideali skrivali male i licemjerne nacionalističke prohtjeve koji su upravo od malih osobnosti činili prave žrtve“ te koji će u kratko vrijeme promijeniti jezik i fizionomiju Rijeke, pretvorivši „Fijumane“ u gotovo strance u vlastitoj kući. U vezi s pravima manjina, antifašist Angelo koji će izabrati egzodus primjećuje: „...dragi Furio (partizanski vođa, Talijan, op. a.), reći ću ti svoje mišljenje. Takva prava, i da se savjesno štite, ono16 Il cavallo di cartapesta, ZT Rijeka, 2007., str. 154-155. 17 Nav. dj., str. 251-252.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=