187 Silvio FORZA, Pula HRABROST ČOVJEKA KOJI JE HTIO BITI NETKO* Identitet, ideologija i raskrinkani nesporazumi u prozi i publicistici Osvalda Ramousa Među svim pravima koja manjini pripadaju najvažnije je ono da može sačuvati vlastito dostojanstvo. Ramous se u obranu dostojanstva svoga identiteta, prije svih drugih, odmjerio s ideologijom koja je pokrenula niz nesporazuma, a koji su nepovratno obilježili fizionomiju istro-kvarnerskoga područja i odredili životne sudbine tisuća ljudi. Malo ih je među njima prednost pred Stotinom tisuća dalo Nikome ili Nekome. Među potonjima bio je i Osvaldo Ramous... Čemu ovaj naslov pirandelovskog nadahnuća? Razloga ima više, od onih koji zasigurno nisu imuni na iskoristivu interpretativnu nategnutost (s moje strane, naravno) do drugih, dubljih i izvornijih, gotovo „konsupstancijalnih“. Prije svega, i Pirandello i Ramous bili su kazališni ljudi koji su se, polazeći od lokalne stvarnosti, uspoređivali s univerzalnim temama u čijem je središtu čovjek sa svojom, štoviše sa svojih tisuću duša. S druge strane, riječki je pisac dobro poznavao djelo i ushićeno cijenio one koje je i sam, pišući 1968. za Il cittadino di Genova, definirao „smionim kazališnim inovacijama“. Upravo je Ramous Italiji poručio da je u Jugoslaviji trebalo proći čak dvadeset godina komunizma i kulture ždanovljevske matrice kako Pirandello više ne bi bio smatran „reakcionarom pod prašinom“1; doista, do toga su ga trenutka držali odviše buržujskim, dekadentnim i nezainteresiranim za književnost * Izraz Netko koristi se i razrađuje u tekstu pa je u naslovu zadržan. Inače, autor S. Forza u ogledu Il coraggio dell’uomo che voleva essere Uno koristi izraz Jedan. (Op. prev.) (izvor: twitter.com)
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=