184 PAPIRNATI KONJ Sanja ROIĆ vatska prožimanja u prošlih pet desetljeća, podsjetivši na Angjelinovićev prijevod Ariosta, na dalmatinske pisce i posebno Nazora kao prevoditelja posljednje talijanske trijade, zatim na Tina Ujevića kao prevoditelja Cellinijeva Mog života, jer je „taj pothvat bio sukladan njegovu nemirnom, neobuzdanu i maštovitom temperamentu, koji ga je tim osobnim svojstvima zbližavao s tvorcem Perzeja”, zatim je upozorio na slovenske prevoditelje s talijanskoga i tada najnovije prijevode s talijanskoga objavljene u Srbiji i Makedoniji. Ivaniševićeva knjiga Moj Ungaretti iz 1942. otvorila je put tiskanju niza antologija talijanskih pjesnika, suvremenih i najnovijih, a posebnu recepciju doživio je pjesnik Salvatore Quasimodo, osobito nakon što je 1959. postao četvrti talijanski nobelovac. Ramous je istaknuo zasluge zagrebačkih talijanista Frane Čale i Mladena Machieda te prevoditeljā s talijanskoga jezika Joje Ricova, Olinka Delorka, Augustina Stipčevića, Šime Vučetića,34 Jerke Belan, Jure Kaštelana i Nikole Milićevića. Najprevođeniji suvremeni talijanski autori u to vrijeme bili su Alberto Moravia i Cesare Pavese, a njima je Ramous želio dodati i svoga omiljenog, danas zaboravljenog pisca Fabija Tombarija, rođenoga u Fanu sjeverno od Ancone, koji je po njegovu mišljenju zasluživao da bude preveden na hrvatski i poznat i na drugoj obali Jadrana.35 Kada je riječ o kazalištu, Ramous je smatrao da Pirandello još nije doživio zasluženu recepciju na drugoj strani Jadrana, dok su prevedena i na sceni već prikazana djela Uga Bettija, Alda De Benedettija i Eduarda de Filippa, no ipak je najizvođeniji i najpopulariniji talijanski komediograf bio „stari i uvijek aktualni Goldoni”.36 Riječanin Osvaldo Ramous, Talijan koji je ostao u svome gradu, bio je mudar i umjeren kritičar, vjerodostojan svjedok vremena uvjeren u književne vrijednosti koje je posredovao i promicao kao pjesnik i prevoditelj. Zaslužan je za to što je književnost prostora gdje je živio, i različitog jezika, učinio poznatom u Italiji u dugome razdoblju od četiri desetljeća. Pisao je o drugome, ali i svjedočio o kulturi i književnost 34 Premda nisu često prevodili s talijanskoga, Augustin Stipčević i Šime Vučetić, zajedno s Dragom Ivaniševićem, potpisali su prijevod Ramousove zbirke pjesama Riječ u vremenu, Zora, Zagreb, 1969. (riječ je o prijevodu zbirke Parole nel tempo). 35 Vjerojatno je riječ o Ramousovu osobnom izboru. Fabio Tombari (Fano, 1889. – Rio Salso, 1989.) bio je autor blizak vlasti, vrlo popularan ‘30-ih godina 20. stoljeća. Danas je poznat samo u pokrajinskom kontekstu (Romagna, Marche). 36 Nažalost, članak nema podatke o datumu objavljivanja. Ramous je objavio važan članak pod naslovom Commedie e attori italiani nella Jugoslavia di ieri e di oggi (Komedije i talijanski glumci u Jugoslaviji jučer i danas) u listu Il Corriere di Trieste, 12. prosinca 1964., u kojemu je izložio to na koji način djeluje Talijanska drama u Rijeci.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=