183 Sanja ROIĆ PAPIRNATI KONJ Vesnu Parun,31 Marijana Matkovića, Mirka Božića,32 Grozdanu Olujić čiji je uzor bio, kako je Ramous u razgovoru otkrio, Carlo Emilio Gadda, a ne Pasolini, kako su to neki kritičari primijetili usporedivši njezin roman Glasam za ljubav s Pasolinijevim Ragazzi di vita, zatim Miodraga Pavlovića, Ivana V. Lalića, Vaska Popu i Vesnu Krmpotić. U svojim prikazima Ramous bi često izdvojio jednu od značajka autorova pisanja i potom prelazio na prikaz osobe, osobne poetike, tema i motiva, pri čemu je nerijetko slijedio načela kročeanske kritike, koja mu je pružala sigurne kriterije pri vrednovanju pojedinog djela. Kao znalac teatra, Ramous je znao izabrati i kritičku metodu i najbolje predstavnike književnog svijeta koji ga je okruživao. Ne znamo u kojoj je mjeri Ramous dijelio kritički i traduktološki pristup sa suprugom, profesoricom stranih jezika, jedino što nam je poznato jest da je Nevenka Milić potpisala hrvatski prijevod knjige Edizione straordinaria (u prijevodu: Posebno izdanje), objavljen 1951. godine kod maloga zagrebačkog izdavača Glas rada. Ovdje treba spomenuti Ramousove prikaze o hrvatskoj talijanistici. I sam je napisao radove koji pripadaju toj oblasti: g. 1965. prigodom Danteove 700. obljetnice rođenja objavio je na Trećemu, kulturnom programu talijanskoga nacionalnog radija RAI nekoliko ogleda o danteovskim motivima u starih hrvatskih pjesnika – Marulića, Vetranovića, Držića, Zlatarića, Zoranića, Barakovića, Kavanjina pa sve do Krleže i autobiografske Matoševe proze. U člancima je također predstavio povijesnu i kritičku panoramu brojnih prijevoda Danteovih djela iz pera najprije hrvatskih i slovenskih prevoditelja, od sredine 19. stoljeća do suvremenosti.33 U spomenutu članku objavljenom 1977. u La Fiera letteraria, pod naslovom Italianisti in Jugoslavia (Talijanisti u Jugoslaviji), Ramous je sintetizirao talijansko-hr31 Tri prevedene pjesme i opsežan prikaz njegove potike objavljeni su u Il giornale dei poeti, 1970., srpanj-listopad, str. 7-8. 32 Ramous se najviše zadržao na romanu Colonnello, čija je tema Drugi svjetski rat u Dalmaciji, a protagonist talijanski oficir koga zarobljavaju partizani. Članak je objavljen 28. prosinca 1975. u La Fiera letteraria. Ulomak romana u Ramousovu prijevodu na talijanski objavljen je u zagrebačkome časopisu Društva književnika Hrvatske Most, 1979., br. 1-2. Objašnjavajući naslov, Ramous piše:„Upravo tako, bez člana, jer Slaveni općenito govoreći ne poznaju član koji prethodi imenici i ispuštaju ga i kad na svome jeziku navode neku stranu riječ”. I zaključuje:„Ovaj Božićev roman ima i moralnu pouku, a vrlo su živo u njemu opisani ambijenti i ljudi koji izravno dijalogiziraju (neki i na talijanskom jeziku), kao i zbog različitosti raspoloženja koje varira bez opreka, prelazeći od humora u dramu, uz pojedine dijelove koji su izvorno pjesnički”. Ramous je cijenio Božića i kao dramaturga, smatrajući ga jednim od rijetkih autora koji su uspjeli zadržati visoku razinu pripovijedanja, proživjevši Drugi svjetski rat. 33 Veliki broj članaka i ogleda objavljen je tom prigodom u specijaliziranim časopisima, ali i u publikacijama za šire čitateljstvo. Usp. moj rad Saggio bibliografico su Dante nelle letterature jugoslave, u: Dante i slavenski svijet / Dante e il mondo slavo, II. sv., ur. Frano Čale, JAZU, Zagreb, 1984., str. 561-566.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=