182 PAPIRNATI KONJ Sanja ROIĆ suvremenih pisaca iz zemlje u kojoj je živio i djelovao i talijanskih pisaca, iz kulture i jezika kojima je pripadao, bio je način na koji je riječki pjesnik shvaćao ostvarenje uzajamne razmjene i kulturnih veza.28 Ramous je u punom smislu riječi bio angažiran intelektualac: godine 1967. stao je u obranu pjesnikā Cirila Zlobca i Slavka Mihalića, urednikā antologije pod naslovom Nuova poesia jugoslava (Nova jugoslavenska poezija), tiskane godinu dana ranije kod izdavača Guanda,29 koje su u domovini optužili da u antologiju namjerno nisu uvrstili crnogorske pjesnike; branio je mogućnost rasprave o vjerskim temama u ateističkoj državi, upravo zato što se vjera smatrala privatnom stvari pojedinca; smatrao je da nema nikakve prepreke recepciji Dantea u južnoslavenskim književnostima; izjašnjavao se u vezi sa situacijom u Jugoslavenskom dramskom pozorištu u Beogradu te o društvima književnika i njihovim inicijativama... Pišući o svim tim temama u talijanskim tiskovinama, Ramous je bio objektivan, smiren i nepristran. Brojni njegovi prilozi iz toga razdoblja napisani su za radijske emisije: kratko, jasno, informativno i, s vremenske distance to možemo potvrditi, objektivno. Ramous je talijanskoj publici približio neke iznimne pjesničke i spisateljske osobnosti, između ostalih Dragu Ivaniševića,30 koji su vezani za termine, primio sam Vaše pismo za zakašnjenjem tako da, nažalost, nisam u kondiciji da se odazovem ljubaznom pozivu da prisustvujem sastanku u Cittadelli. / Nadajući se da ćete pred gospodom koja su mi uputila taj poziv biti vjernim tumačem mojih argumenata, molim Vas da i ovom prilikom primite izraz mog poštovanja. Vaš / M. Krleža“. Usp. kopiju pisma pisanog strojopisom s originalnim Krležinim potpisom u rukopisnoj ostavštini Krleža, R 7970Ba u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu. 28 O susretu u Cittadelli kraj Padove pisao je Predrag Palavestra u beogradskom časopisu Književne novine (13. studenoga 1964.): „S jugoslovenske strane susrete je promovirao Osvaldo Ramous, pisac koji je već ranije uradio mnogo više na promociji jugoslovenske književnosti u Italiji od svih naših kulturnih institucija koje raspolažu mnogo većim uticajima i mogućnostima”. Kao što sam spomenula, Ramous nije bio suradnikom kulturnoga časopisa Zajednice Talijana iz Rijeke, La Battana, čiji je urednik od 1964. godine bio Eros Sequi. U knjizi uspomena Chiaroscuro (s naslovom Juče i danas u prijevodu Milane Piletić, Srpska književna zadruga, Beograd, 1991.) Sequi spominje Ramousa tek nakon njegove smrti, na str. 170. 29 Usp. Osvaldo Ramous, Una antologia è diventata motivo di scandalo (Jedna je antologija postala razlogom skandala) u rimskom časopisu La Fiera letteraria, 12. siječnja 1967. Premda je navodni „grijeh” ove antologije bio ignoriranje crnogorskih pjesnika, radilo se zapravo o nesuglasicama unutar Društva književnika. 30 U arhivi riječkoga pjesnika nalazi se dug popis Ivaniševićevih pjesama prvedenih na talijanski kao i određeni kritički prilozi hrvatskih autora. Ivanišević je pak na hrvatski preveo neke Ramousove pjesme: Metafisica III, Venezia, Senza eccezione i Siamo in troppi u Ivaniševićevu prepjevu objavljene su u riječkome časopisu Kamov, br. 6/1960. Ramous je objavio izbor iz Ivaniševićeve lirike u članku Lettera da Fiume. La poesia di Drago Ivanišević (Pismo iz Rijeke, Poezija Drage ivaniševića) u časopisu L’Osservatore politico-letterario iz Milana, XXIV, 1978., str. 114-115. Prvi prijevod jedne Ivaniševićeve pjesme na talijanski, Panico nel paesaggio, bio je uključen u padovansku antologiju iz 1959.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=