181 Sanja ROIĆ PAPIRNATI KONJ ga Grosza, sa čijim slikarstvom Krležina umjetnost ima stanovite sličnosti. U pjesništvu se hrvatski pisac služi svim formalnim sredstvima: od tradicionalne metrike do pučkih dijalektalnih stihova, od naturalističkog opisa do avangarnih smjelosti koje su se, između dva rata, najviše oslanjale na ekspresionističke inovacije.26 U to je vrijeme Krleža bio autor gotovo nepoznat u Italiji, a za objavljivanje njegovih djela založio se istarski i tršćanski pisac Fulvio Tomizza, pa će tako prvi prijevod njegovih pripovijedaka pod naslovom Il dio Marte croato (Hrvatski bog Mars), u prijevodu zaslužnoga Silvija Ferrarija, biti tiskan tek 1982. kod maloga izdavača Studio Tesi iz furlanskoga grada Pordenonea. Ramous je talijanske čitatelje htio upoznati s njegovom slavom u domovini, njegovim djelima, s poetikom, pjesničkim, proznim i dramaturškim stilom. Godine koje su prethodile objavljivanju prijevoda Krleže u časopisima Zajednice Talijana u Rijeci bile su posebno teške za Ramousa. Nije bio članom rukovodećih tijela Zajednice jer mu se zamjeralo sudjelovanje u kulturnim inicijativama u gradu za vrijeme talijanske odnosno njemačke okupacije. Zanimljivo je također to kako ga je jedan riječki ezul optužio da je izdajnik, zato što je odlučio ostati u rodnome gradu, na što je Ramous javno i odlučno reagirao, prijavio optužbe u Italiji, dobio parnicu i izišao iz tih mučnih okolnosti kao stvarni i moralni pobjednik. No, najveća Ramousova dobijena bitka bila je obrana i spašavanje od zatvaranja riječke Talijanske drame (Dramma italiano) kojom je upravljao. Nije prihvatio tadašnju brzopletu odluku mjesnih vlasti koje nisu imale sluha za tu prevažnu kulturnu instituciju, pa je zatražio prijem kod saveznih funkcionara u Beogradu, odgovornih za kulturu, obrazložio problem i uspio sačuvati Talijansku dramu. Nakon teških godina iz kojih je unatoč svemu izašao kao pobjednik, Ramous je 1964. godine priredio prvi susret talijanskih i jugoslavenskih pisaca u mjestu Cittadella kraj Padove.27 Izravan susret 26 Usp. Osvaldo Ramous, La poesia di Miroslav Krleža, u: Oggi e domani, Pescara, 1979., br. 9. Ramous je talijanskim čitateljima predstavio niz prijevoda: Ricordo di Galizia, anno 1916, I cavalli davanti alla taverna, Il medico in casa del povero, Il letto unica nave del povero, Vittoria mattinale sulle tenebre i Notte in provincia. Skraćena inačica članka objavljena je u Panorami, XXVIII, 1979., br. 7, str. 32-33, a počinje ovako:„On je poput razbješnjela mladića koji je uranio za pola stoljeća. Služeći se svim formalnim sredstvima, njegovi su stihovi ponekad satirični, ponekad deskriptivni, rijetko lirski, a u njima prevladavaju socijalni motivi i osuda rata”. Važno je na to podsjetiti danas, više od tri desetljeća kasnije, kada talijanski čitatelji napokon mogu čitati prevedene Balade: Le ballate di Petrica Kerempuh, u prijevodu Silvija Ferrarija, Einaudi, Torino, 2007. 27 Predstavnici „krute linije” u Društvu književnika nastojali su spriječiti susret. Ramous se bio obratio Krleži s molbom da sudjeluje na skupu, što on nije prihvatio, ali je podržao susret o čemu svjedoči pismo od 6. listopada 1964.: „Poštovani druže Ramous, / Okupiran raznim poslovima,
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=