179 Sanja ROIĆ PAPIRNATI KONJ teljima predstavio u časopisima L’Europa letteraria i Lotte nuove iz Cunea, istaknuvši pritom da je „Ivo Andrić, među najvažnijim spisateljma svoga jezika, prošle godine bio kandidiran za Nobelovu nagradu“.19 Kad mu je 1961. nagrada dodijeljena, Ramous je u riječkom časopisu na talijanskome jeziku Panorama ponovno objavio sastavke Un autunno i Mattino uz novu obradbu prijevoda pjesme L’alba, koja je već bila objavljena u padovanskoj antologiji, uz neznatne ispravke koji su očitovali prevoditeljevo odlično poznavanje tankoćutnih jezičnih razlika.20 U članku objavljenom 2. prosinca 1973. u časopisu La Fiera letteraria, naslovljenom Ivo Andrić non è musulmano (Ivo Andrić nije musliman), a s podnaslovom Nonostante che i suoi romanzi potrebbero farlo credere, il Nobel 1961 non è mai stato di religione musulmana (Premda bi se po njegovim romanima to moglo pomisliti, Nobelovac Andrić nikada nije bio islamske vjere), Ramous uspoređuje Andrića i Krležu, objašnjavajući talijanskim čitateljima njihove kulturološke provenijencije i pripadnost austro-ugarskome prostoru, s tim da prvi u djelima prikazuje „istočnoeuropski“ aspekt toga svijeta, dok Krleža predstavlja onaj drugi,„srednjoeuropski“. Ramous navodi Mešu Selimovića, u to vrijeme nepoznatoga u Italiji,„čiji romani i pripovijetke ne otkrivaju samo promatrača nego i čovjeka koji sudjeluje u životu toga orijentalnog svijeta“.21 Ramous je još 1948. objavio nekoliko prijevoda poezije hrvatskoga klasika Miroslava Krleže na talijanski. Tako je njegov Crepuscolo (Suton) objavljen u dnevniku La Voce del popolo (4. studenoga), a 1953. su u Panorami od 31. ožujka slijedili sastavci Notte in provincia (Noć u provinciji), Esodo autunnale (Exodus u jesen) i Vittoria mattinale sulle tenebre (Jutarnja pobjeda nad tminom).22 Iste su pjesme uvrštene i u antologiju Poesia jugoslava contemporanea, gdje je u bilješci Ramous napisao: Krleža se nalazi na čelu cjelokupna književnog života u Hrvatskoj. Dobar dio njegova djela sadržajem je socijalan i revolucionaran. U Baladama Petrice Kerempuha prikazuje tragičnu povijest seljaka svoga zavičaja, koji se bore s feudalnim vlastodršcima i stranim osvajačima. Autor je nekoliko zbirki poezije. Za teatar je, između ostaloga, napisao trilogiju Gospoda Glembajevi. Vrlo su autor koji se nameće vrhunskim stilom i ljudskom toplinom koja ga nadahnjuje. Pisao je i kritičke eseje. Govori strane jezike, među kojima i talijanski.” 19 Bilo je to 1960. godine. 20 Usp. Panoramu od 17. studenoga 1961. 21 Ramous talijanskim čitateljima objašnjava da je u Jugoslaviji službeno priznata„nova narodnost”, „muslimanska koja je određena [...] i dopunjena specifičnom tradicijom i običajima”. Kao pisca iz Bosne navodi sarajevskoga pisca židovskoga podrijetla Eriha Koša. 22 Posljednji sastavak objavljen je ponovno u prvomajskom broju Panorame godine 1957.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=