178 PAPIRNATI KONJ Sanja ROIĆ lijanima iz Trsta i Istre.„Od toga vremena je sa zanimanjem čitao najbolje talijanske pisce – piše Ramous – a najviše se divio Manzonijevoj prozi. Bilo je to divljenje koje je ostavilo traga u njegovu djelu. Moglo se to primijetiti u sporome ritmu širokog zahvata koji karakterizira njegove opise. Upravo je on potaknuo objavljivanje novoga prijevoda djela I Promessi sposi (Zaručnici), koje je već bilo izašlo prije više godina, a davao je i savjete raznim izdavačkim kućama o izboru talijanskih djela koja bi trebalo objaviti“.15 U drugome članku, također u časopisu La Fiera letteraria, Ramous podsjeća na to da je Andrić za vrijeme njihova razgovora spomenuo Goethea, njegovo divljenje za Manzonijeve Zaručnike i prijevod na njemački ode Napoleonu, koju je Manzoni napisao u času njegove smrti, Il Cinque maggio (Peti svibnja), dodavši: I danas mu [Manzoniju, S.R.] se moramo diviti zbog mnogih razloga ne samo kao piscu, nego i kao čovjeku: zbog njegove skromnosti, zbog posvećenosti radu na dugotrajnom usavršavanju vlastita djela. To su metode i načini koje su, nažalost, primijenili tek malobrojni pisci. Upravo sam se ovih dana založio da se ponovno objavi novo, pažljivo uređeno izdanje njegova remekdjela.16 Uz taj članak Ramous je objavio tri ulomka iz Andrićeve zbirke pjesničkih proza Lica (Volti). Premda je pisac upravo u razgovoru s Ramousom citirao Chateaubriandove riječi:„Il faut quitter la lyre avec la jeunesse“,17 odnosno kako se u zrelosti valja posvetiti pripovijedanju, njegove posljednje godine bile su obilježene povratkom pjesništvu u prozi. Ramous je Andrića talijanskoj publici predstavio kao jednoga od najvećih suvremenih pisaca u zemlji, istaknuvši pritom da pjesništvo pripada ranoj fazi njegova književnog rada. Tako je u padovansku antologiju uvrstio njegove pjesničke sastavke Un ottobre, Paesaggio e L’alba.18 Prijevod pjesme Un autunno, dotjerana inačica ranijega prijevoda naslovljenog Un ottobre, Ramous je talijanskim čita15 Ramous ga spominje u navedenu članku Italianisti in Jugoslavia iz 1977. 16 Usp. Incontri con Ivo Andrić (Susreti s Ivom Andrićem), u: La fiera letteraria, 27. ožujka 1977., str. 8-9. Datum se odnosi na novo izdanje Zaručnika kod izdavača Prosveta iz Beograda 1956. (redigirani prijevod Jovana Đaje). Usp. i rad Mate Zorića, Echi manzoniani in Dalmazia e le prime traduzioni dal Manzoni presso i croati e i serbi, u: Italia e Slavia. Contributi sulle relazioni letterarie italo-jugoslave dall’Ariosto al D’Annunzio, Antenore, Padova, 1989., str. 186-7. Zorić navodi prijedlog Erosa Sequija da se Andrića predstavi kao „Manzonija njegove rodne Bosne”. 17 „Liru valja napustiti u mladosti”; misli se na pisanje poezije. 18 Usp. Osvaldo Ramous, La poesia jugoslava…, nav. rad, str. 44-45. U bio-bibliografskoj bilješci na str. 15. Ramous podsjeća na talijansko izdanje njegovih pripovijedaka u prijevodu Luigija Salvinija (Vallecchi, Firenze, 1954.) i dodaje: „I u poeziji i u prozi Ivo Andrić se pokazuje kao
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=