177 Sanja ROIĆ PAPIRNATI KONJ sao i u Zagreb uputio iz Rijeke najavio je da će uskoro biti objavljena „una piccola antologia“ (mala antologija) suvremenih pjesnika iz Jugoslavije u časopisu Giornale dei poeti i poslao mu tom prigodom dva prijevoda Angjelinovićevih pjesama pripremljena za tisak, Il mio barba Zore i È passato.13 Upravo polazeći od golemog Angjelinovićeva pothvata, prvoga prijevoda epa Orlando furioso na hrvatski, Ramous će započeti važan članak o talijanistima u Jugoslaviji, Italianisti in Jugoslavia: Prije petnaestak godina izišlo je u Jugoslaviji cjelovito izdanje Bijesnoga Orlanda. Preveo ga je Danko Angjelinović, čuveni pjesnik i prevoditelj, koji je sebi postavio zadatak da svakoj Ariostovoj oktavi podari hrvatsku blizanku, poštujući dosljedno ritam i slijed rima. Bio je to pothvat kao iz starih vremena, kakav je samo umjetnik staroga kova, ali i talenta, mogao privesti kraju. Rođen u dalmatinskom gradiću [Makarska, S.R.], Angjelinović je Hrvat, ali znao je talijanski jezik još od djetinjstva, kao i znatan broj njegovih sunarodnjaka. Bio je jedan od najvrjednijih predstavnika hrvatske književne tradicije koja je, počevši prije više stoljeća, u Dalmaciji bila i ostala posebno osjetljiva na kulturne modele s druge jadranske obale. Podsjećamo da je 1965. godine, nakon uspostavljanja diplomatskih i kulturnih odnosa između Italije i Jugoslavije u drugome poraću, Ramous dobio Nagradu Grada Rijeke prigodom praznika 1. svibnja, uz obrazloženje da nagradu dobiva„za zbirku pjesama ‘Il vino della notte’ (Vino noći) i za knjigu pripovjedaka ‘I gabbiani sul tetto’ (Galebovi na krovu)“.14 Zanimljivo je to da je Ramous predstavio Ivu Andrića talijanskoj književnoj publici prije nego što je potonji doživio svjetsku slavu nakon dodjele Nobelove nagrade za književnost 1961. U jednome intervjuu za talijansku televiziju RAI i književni časopis La Fiera letteraria Andrić je Ramousu rekao kako je talijanski jezik naučio u austrijskome zatvoru, u mariborskoj kaznionici, gdje je bio konfiniran zajedno s Ta13 Pismo se nalazi u privatnoj arhivi Danka Angjelinovića i konzultirala sam ga zahvaljujući ljubaznosti njegova praunuka, prof. Vuka Angjelinovića. Ramous piše prijatelju:„Pisao sam istom izdavaču [Bino Rebellato, S.R.] u vezi s tvojim romanom. Istražujem i tu mogućnost, jer je izdavač Cappelli za sada prestao s objavljivanjem...” (pismo od 1. ožujka 1957.). Članak o Angjelinoviću, Un poeta jugoslavo che traduce l’„Orlando” ( Jugoslavenski pjesnik koji prevodi„Orlanda”) Ramous je objavio u La Fiera letteraria (4. prosinca 1955.). 14 Usp. La voce del popolo, XXI, 4. svibnja 1965. str. 1. Ramous je nagradu (200.000 dinara, u to vrijeme svota je odgovarala šestomjesečnoj prosječnoj plaći) poklonio zakladi „Naša djeca”. I godine 1971. Ramous je odlikovan za svoj rad, usp. Novi list, Rijeka, 20. srpnja 1971.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=