175 Sanja ROIĆ PAPIRNATI KONJ Slijedeći svoja taduktološka načela, Ramous je u većini prijevoda žrtvovao rimu nastojeći sačuvati semantičke sadržaje individualnog pjesničkoga jezika, a u nekim je slučajevima uspijevao sačuvati eufoniju ili asonance, najčešće u izvornome metru jedanaesterca, osmerca ili sedmerca. Poštujući specifičnost sadržaja i odabravši forme svojstvene za prijenos u drugi jezični i kulturološki (s obzirom na pjesničku tradiciju) sustav, Ramous je talijanskome čitatelju uspio prenijeti teme, modele i nova stilska i tematska dostignuća pjesnika koji su stvarali u zemljopisno bliskoj zemlji, ali su u to vrijeme živjeli političku, društvenu i kulturnu zbilju različitu od one talijanske. Pritom, riječki pjesnik nije bio rukovođen krutim načelom ravnoteže u izboru pojedinih pjesnika, prema kojemu bi morao odabrati određen broj predstavnika iz svake republike sastavnice bivše države: njegova je antologija predstavila čak devet slovenskih, preko dvadeset pjesnika iz Hrvatske, Hrvata i Srba, petnaestak pjesnika rođenih u Srbiji, po jednoga pjesnika iz Crne i Gore i Bosne i Hercegovine te četiri makedonska pjesnika. Znao je, s mjerom i istančanosti, predstaviti pjesnike koji su imali šireg odjeka u cijeloj zemlji, a to su bili: Nazor, Andrić, Krleža, Desanka Maksimović i Gustav Krklec.10 Osim toga, istaknuo je svježinu i posebnost poezije Vesne Parun za koju je napisao da je „nesumnjivo najpoznatija i najcjenjenija hrvatska pjesnikinja danas“ i iznio važne ocjene o pjesništvu, primjerice, Otona Župančiča za kojeg se „smatra da je najveći pjesnik slovenske književnosti nakon Prešerna“. U odmjerenom i sažetom predgovoru i u bio-bibliografskim bilješkama naveo je„stručnjake za moderno pjesništvo u Jugoslaviji, koji su s većom upornošću i znanjem već bili objavili prijevode u Italiji“, ciljajući u prvome redu na Luigija Salvinija,11 a od antologija koje su objavljene u Italiji i koje su uredili drugi prevoditelji podsjetio je na one slovenske: u vezi sa slovenskom pjesnikinjom Vidom Taufer podsjetio je na Salvinijeve prijevode u Liriche slovene moderne (Moderne slovenske pjesme) i na prijevode Umberta Urbanija Urbanca iz Trsta u zbirci Piccolo mondo sloveno (Mali slovenski 10 U prijedlogu što ga je uputio RAI – TV, Trećemu programu radija, 11. srpnja 1968. Ramous je, zbog tada već uspostavljenih odnosa među dvjema državama, mogao predložiti niz emisija o pjesništvu između dva rata za rubriku Poesia nel mondo (Pjesništvo u svijetu). Ovako predstavlja to razdoblje: „U vremenu između dva svjetska rata napisali su najbolji dio svoga opusa neki od protagonista moderne književnosti Srba i Hrvata. To su: Vladimir Nazor, Miroslav Krleža, Miloš Crnjanski, Tin Ujević i Desanka Maksimović”. Za svakog od njih predložio je desetak prevedenih pjesama. 11 Usp. Osvaldo Ramous, Poesia jugoslava contemporanea, Bino Rebellato editore, Padova, 1959., str. 8. Neki su sastavci bili ranije objavljeni u Panorami, Rijeka/Fiume, VI/1957., dvobroj 7-8, str. 22, pod naslovom Poeti jugoslavi d’oggi nella traduzione di Osvaldo Ramous (Suvremeni jugoslavenski pjesnici u prijevodu Osvalda Ramousa). Ostali prevedeni pjesnici bili su: Krleža, Tadijanović, Aleksandar Vučo, Danko Angjelinović, Ivo Andrić, Alojz Gradnik, Marin Franičević, Vladan Desnica, Mile Klopčič, Gustav Krklec, Matej Bor i Jure Kaštelan.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=