Nova Istra br. 3/2023

174 PAPIRNATI KONJ Sanja ROIĆ Druga faza pripreme te antologije bio je prijedlog izbora hrvatskoga i srpskoga pjesništva između dva rata, u koji su bili uključeni Vladimir Nazor, Ivo Andrić, Miloš Crnjanski, Tin Ujević, Miroslav Krleža i Desanka Maksimović, a ti su prijevodi kasnije ušli u konačnu verziju antologije Poesia jugoslava contemporanea objavljene kod izdavača Bino Rebellato iz Padove u ediciji Poeti stranieri (Strani pjesnici). Uvršteno je tada čak pedeset i pet pjesnika, od kojih neki s više sastavaka, a urednik Ramous sve ih je preveo i predstavio kratkim bio-bibliografskim bilješkama. Bilješke slijede kronološki niz prema godini rođenja pjesnikā: Nazor, najstariji, rođen 1876., a najmlađi Dubravko Ivančan, rođen 1931. Broj prevedenih pjesama za svakog autora varirao je od jedne do četiri. U to vrijeme gotovo nijedan autor nije bio poznat u Italiji, iako su neke pjesničke antologije već bile objavljene početkom ‘40-ih godina,7 ali je njihov odjek bio skroman zbog ratnoga vremena. Za većinu pjesnika uključenih u ovu antologiju riječ je bila o prvome prijevodu njihovih stihova na talijanski jezik, a knjiga je doživjela odlične kritike u tisku i u talijanskim časopisima, u kojima se često izražavalo čuđenje zbog postojanja tako bliskoga pjesničkog svijeta„koji ima mnogo toga zajedničkog“ s talijanskom poezijom i s talijanskim duhovnim svijetom, ali koji „uspijeva prenijeti sadržaje drukčije od onih što ih prenosi znatan dio suvremenoga talijanskog pjesništva“.8 Neobična je bila, ali ne čudi s obzirom na povijesne okolnosti, šutnja kojom su izlazak antologije popratile publikacije Zajednice Talijana Istre i Kvarnera.9 7 Antologija Le candide vile (Snježnobijele vile, prema Matoševu stihu), koju je uredio Luigi Salvini, objavljena je u samo 350 numeriranih primjeraka u Rimu 1941. godine kod izdavača Edizioni della cometa. Isti je prevoditelj objavio kasnije u Milanu (Garzanti, 1942.) izbor Poeti croati moderni (Moderni hrvatski pjesnici), dok je pri Hrvatskome bibliografskom zavodu također 1942. izišla zbirka Il melograno (lirica croata contemporanea) (Nar, suvremena hrvatska lirika) u nizu Hrvatski pisci na stranim jezicima. Pjesnik Vladimir Nazor uredio je zbirku hrvatskih pjesnika na talijanskome: Lirici croati. Scelse e tradusse in italiano Vladimir Nazor, A. Velzek, Zagreb 1942. O Luigiju Salviniju usp. rad Sofije Zani u zborniku Luigi Salvini (1910-1957). Studioso ed interprete di letterature e culture d’Europa, ur. Giuseppe Dell’Agata, Tipografia editrice Pisana, s.a. 8 U Ramousovoj arhivi navodi se više od 70 recenzija, sve pozitivnih, između ostalog objavljenih u: Gazzettino sera, Venecija, 28. siječnja 1959.; L’Unità, Rim, 11. ožujka 1959.; La Fiera letteraria, Rim, 1. ožujka 1959.; Panorama, Trapani, 24. svibnja 1959. 9 U knjizi „La Voce” di una minoranza. Analisi della pagina culturale de „La Voce del popolo” negli anni ’50 („La Voce” – „Glas” jedne manjine. Analiza kulturnog priloga u „La Voce del popolo” ‘50-ih godina), La Rosa, Torino, 1998., str. 35, Gianna Mazzieri objašnjava: „U početku Sequi recenzira radove pripadnika talijanske manjine. Radove pjesnika i dramaturga Ramousa prikazuje u člancima Una corda alla lira di Osvaldo Ramous (14. kolovoza 1952.) i L’ora di Marinopoli (11. rujna 1952.).” No, pisati o antologiji objavljenoj u Italiji značilo bi donositi vijesti iz kulture izravno iz te zemlje, što tih godina još nije bilo moguće.

RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=