172 PAPIRNATI KONJ Sanja ROIĆ Mislim da onaj tko se bavi književnošću mora proširiti vlastite obzore i izvan svoga jezičnog svijeta. Još na početku književnog rada na talijanski sam preveo ponekog stranog pjesnika. Nakon rata prevođenjem dramskih i radiodramskih tekstova, ali ponajviše pjesama, nastojao sam talijanske čitatelje upoznati s jugoslavenskim književnostima. Istodobno sam nastojao da se u Jugoslaviji prevedu i tiskaju književna djela talijanskih autora. Na pitanje tko su mu najdraži među onima koje je preveo, odgovara: Među proznim piscima prednost dajem Ivi Andriću, od dramskih pisaca i polemičara Miroslavu Krleži, a od pjesnika Dalmatincu Anti Cettineu, čiji bi se opus mogao odrediti kao mediteranski, pa tako i s ponekim italskim odjekom.4 Iz iscrpna bibliografskog popisa njegovih članaka i prijevoda poraća doznaje se da je prvi članak Ramous objavio u riječkome dnevniku La Voce del popolo u studenome 1945., dok je prvi prijevod na talijanski jezik sastavka Roženice Mije Mirkovića alias Mate Balote objavio u istome listu u ožujku sljedeće godine. Nekoliko godina kasnije, objavio je prvi prijevod pjesnika koji mu je bio posebno drag, Ante Cettinea: njegov sastavak Al campanile di sant’Arnerio (Posvećeno zvoniku Svetoga Arnerija) objavio je 1952. u časopisu Ausonia iz Siene.5 Tome Splićaninu, koji je preminuo 1956., Ramous je posvetio jedan od svojih posljednjih radova objavljenih u Italiji: Un poeta slavo italico della Dalmazia – Ante Cettineo (Jedan slavenski i italski pjesnik iz Dalmacije – Ante Cettineo), tiskan u travnju 1981. u Oggi e domani. O 25. 4 Intervju s Annom Mariom Tiberi Čulić objavljen u Oggi e domani, Pescara, br. 7, 1981. Ramous je preminuo 2. ožujka iste godine. Većina navoda potječe iz pjesnikove privatne arhive koju sam mogla konzultirati zahvaljujući ljubaznosti kolegice Gianne Mazzieri Sanković sa Sveučilišta u Rijeci. Nije uvijek bilo moguće utvrditi točan bibliografski podatak (datum i stranicu) na isječcima iz novina, časopisa ili na radovima napisanima pisaćim strojem. Cettineo je Ramousove pjesme na hrvatski preveo u vremenu između dva rata. 5 God. 1952., br. 2 (ožujak-travanj), str. 34. U istom je broju bilješka o pjesmama Luigija Fiorentina (u to vrijeme urednika časopisa Ausonia), koje je Cettineo preveo objavivši ih u beogradskom časopisu Književnost, koji je tada uređivao Eli Finci (br. 12, 1952.). U br. 6 (studeni-prosinac) časopisa Ausonia Ramous će objaviti još jedan Cettineov sastavak preveden na talijanski, Ballata della luce e dell’ombra (Ples svjetla i sjene). Godine 1955. u br. 4 istoga časopisa izlazi prijevod njegovih Magarčićevih ekloga, a 1956. u br. 4 članak La morte di Ante Cettineo (Smrt Ante Cettinea). U Ausoniji (1952., br. 2, str. 94) stoji da je Ribeiro Couto, brazilski pjesnik koji je bio u prijateljskim odnosima s Ramousom, veleposlanik svoje zemlje u Beogradu.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=